Primjena evropskog sporazuma o normalizaciji odnosa je u najboljem interesu Srbije i Kosova i o tome će odlučivati lideri dvije zemlje, a Sjedinjene Države i Evropska unija mogu samo u tome da ih ohrabruju, rekao je u ekskluzivnom intervjuu za Glas Amerike Kris Marfi, demokratski senator iz Konektikata i član senatskog Spoljnopolitičkog odbora.
Marfi, koji je više puta posjetio Balkan, naglasio je međutim da će Vašington i Brisel i dalje stavljati do znanja da će integracija dvije zemlje u evroatlantske institucije biti otežana bez rešavanja odnosa.
Srbija, kako je poručio američki senator, neće ući u Evropsku uniju ni bez "zdrave demokratije", a trebalo bi i da se pridruži zapadnim sankcijama protiv Rusije.
Glas Amerike: Srbija i Kosovo su nedavno postigli sporazum o implementaciji evropskog prijedloga o normalizaciji odnosa. Vi ste to pomenuli tokom nedavnog pretresa sa državnim sekretarom Entonijem Blinkenom. Da li ste optimista da će dvije strane primijeniti sporazum i šta bi Vašington i Brisel trebalo da urade da osiguraju da se to dogodi?
Marfi: To je veoma važan sporazum. Proveo sam mnogo vremena na Balkanu, regionu koji je izuzetno važan za Sjedinjene Države i gdje ne možemo da mir uzimamo zdravo za gotovo. Proveo sam mnogo vremena i sa (premijerom Kosova) Aljbinom Kurtijem i (predsjednikom Srbije) Aleksandrom Vučićem i obojica su preduzeli veoma važne korake da normalizuju odnose dvije zemlje. Sporazum nije bez političkih rizika, ali ih je vrijedno preduzeti. Vjerujem da su obje strane ozbiljne u pogledu implementacije ovog sporazuma. To može da bude osnova za dalji rad na tome da se osigura da svaka zemlja prepoznaje i poštuje građane obje nacije i pravo svake nacije da se pridruži međunarodnim institucijama i postane punopravna članica međunarodne zajednice.
Glas Amerike: Ali šta Vašington i Brisel mogu da urade da osiguraju implementaciju ovog sporazuma? Znamo da aspekti Briselskog sporazuma iz 2013. godine još nisu primijenjeni…Šta je potrebno uraditi da bi se osiguralo da svije strane poštuju dogovoreno?
Marfi: To je na kraju odluka lidera Kosova i Srbije. Ne postoji ništa ključno što Evropa i Sjedinjene Države mogu da urade. Mi možemo da ih ohrabrujemo. Naravno, obje zemlje vide svoju budućnost integrisanu u transatlantskoj alijansi. Obje svakako žele da budu dio Evropske unije. Kosovo vidi svoju budućnost u NATO-u. Sjedinjene Države i Brisel, od kojih očigledno zavisi članstvo u NATO-u i Evropskoj uniji, nastaviće da stavljaju do znanja da će biti teško za bilo koju zemlju da se pridruži tim organizacijama ako se ne riješe odnosi i prevaziđu razlike između Prištine i Beograda.
Glas Amerike: Kakve podsticaje Vašington može da ponudi, ili kakvih posljedica može da bude, da bi se osiguralo da dvije strane primjenjuju dogovor?
Marfi: Ne mislim da ćemo nametati posljedice. Mislimo da je u najboljem interesu i Kosova i Beograda da primijene dogovor. Nije dobra politika za spoljne sile ili entitete da primoravaju zemlje da urade nešto što ne žele ili što ne misle da je u njihovom najboljem interesu. Tako da ovo ne posmatram kao pitanje da li će Sjedinjene Države ponuditi podsticaje ili nametnuti posljedice. Smatram da to nije produktivno. Moramo da radimo sa liderima i biračkim tijelima na Kosovu i u Srbiji da ih ubijedimo da urade ono što je ispravno za njihove zemlje. I obostrano priznanje je ispravno i pozitivno za političku i ekonomsku budućnost obje zemlje.
Glas Amerike: Koliko je ideja o međusobnom priznanju realna, ako se uzme u obzir da je predsjednik Srbije i posle sastanka u Ohridu govorio o crvenim linijama – da Srbija neće priznati nezavisnost Kosova i da mu neće dozovoliti da postane članica Ujedinjenih nacija? Koliko je realno očekivati da će ovaj sporazum o normalizaciji na kraju dovesti do međusobnog priznanja?
Marfi: Hajde da idemo korak po korak. Razmijem da je političkim liderima nekada potrebno da se pozicioniraju na određeni način, ali činjenica da je ovaj sporazum postignut pokazuje da su Vučić i Kurti - koji imaju velika biračka tijela koja ne žele pomirenje između dvije zemlje - spremni da preduzmu rizike, da urade ispravnu stvar da bi promovisali mir. Znači, hajde da idemo korak po korak. Ima mnogo stvari na Balkanu za koje su lideri govorili da se nikada neće dogoditi, ali su ne na kraju dogodile. Zato što kada date određene vrijeme, nastavljate da pričate, da gradite put do pomirenja, nekada se dogode iznenađujuće stvari.
Glas Amerike: Znamo da se premijer Kosova do sada opirao ideji formiranja Zajednice opština sa srpskom većinom, na čemu insistiraju Beograd, SAD i EU. Da li vjerujete da će Kurti na kraju pristati na formiranje zajednice, koliko je to pitanje važno za normalizaciju odnosa i da li postoji rizik da će to dovesti do stvaranja nove Republike Srpske, od čega strahuju pojedini?
Marfi: Da, ne želite još jednu Bosnu, ali to ne mora da bude budućnost Zajednice opština sa srpskom većinom. Više puta sam razgovarao sa Kurtijem, objasnio sam da u Sjedinjenim Državama imamo snažnu federalnu vladu, snažan osjećaj američkog patriotizma. Međutim, imamo i snažne vlade na državnom nivou. Takođe smo omogućili recimo stanovnicima Oklahome, ili Konektikata da sami određuju svoju budućnost. I tu je razlika. Mislim da svakako postoji način za Kosovo da primijeni ograničeni stepen samouprave za one koji su u opštinama sa srpskom većinom i da to uradi na način koji ne cijepa zemlju. To je obaveza iz Brisela koju bi Kosovo trebalo da ispoštuje. I drago mi je što je to dio ovog sporazuma.
Glas Amerike: Postoje i ocjene da međunarodna zajednica zanemaruje probleme sa demokratskim procesom i vladavinom prava u Srbiji, na koje je ukazano u više izvještaja, zarad sporazuma sa Vučićem. Da li mislite da je to slučaj?
Marfi: Svakako sam zabrinut u pogledu zdravlja političke opozicije u Srbiji, zbog stepena kontrole koju vlada u Beogradu ima nad medijima. To sam direktno prenio Vučiću i nastaviću to da radim. Sjedinjene Države, kao i obično, mogu da urade dvije stvari odjednom – možemo da radimo sa srpskom vladom da pokušamo da ih navedemo da zauzmu čvršću poziciju u podršci Ukrajini, da pronađu put ka pomirenju sa Kosovom. I da razumiju da ako ne budu štitili vladavinu prava, ako nemaju zdravu demokratiju, da neće ući u Evropsku uniju – za koju znam da je cilj Aleksandra Vučića - bez obzira na to koliko budu napredovali u pogledu Ukrajine ili Kosova. Zbog toga moramo o tome da razgovaramo i mislim da to možemo da uradimo.
Glas Amerike: Posle poslednje posjete Beogradu, u aprilu prošle godine, napisali ste da će zbog ruske invazije na Ukrajinu, Srbija konačno morati da se odluči između Evrope i Rusije. Međutim, predsjednik Vučić je i dalje nastavio da sjedi na te dvije stolice – Srbija je podržala rezolucije o Ukrajini u Ujedinjenim nacijama, ali nije primijenila zapadne sankcije protiv Rusije. Da li i dalje smatrate da je važno da Srbija napravi taj izbor između Evrope i Rusije i zašto?
Marfi: Kada je riječ o Ukrajini, važno je da Srbije donese tu odluku. Nerealno je vjerovati da će Srbija potpuno da prekine kulturne i ekonomske veze sa Rusijom niti bi to od njih trebalo očekivati. Srbija treba da se odluči kada je riječ o Ukrajini. Treba da se pridruži Evropi i SAD i primijeni sankcije neophodne da se pošalje jedinstvena poruka da se ovaj brutalan čin agresije neće tolerisati.
Glas Amerike: A šta će se dogoditi ako se ne odluči?
Marfi: Veoma je teško za Srbiju da ima evropsku budućnost ako je suprostavljena najvažnijem spoljnopolitičkom cilju Evropske unije – a to je bezuslovna podrška Ukrajini.
