Linkovi

Imigrantkinje - meta seksualnog zlostavljanja

  • Bernard Šusman

Imigrantkinje - meta seksualnog zlostavljanja

Imigrantkinje - meta seksualnog zlostavljanja

Njujork je, još od perioda holandskih naseljenika, prva stanica za mnoge imigrante koji dolaze u Sjedinjene Države. Među njima su, poslednjih godina, i imigranti iz Afrike. Više od pola miliona je došlo u Ameriku od 1980. godine, dok je veliki broj ostao u Njujorku, kao i druge grupe prije njih. Mnogi od njih se međutim suočavaju sa socijalnim problemima, naročito žene iz zapadne Afrike, koje rade u gradu.

Imigranti iz Zapadne Afrike uglavnom žive u jednom susjedstvu u Bronksu, u Njujorku. Riječ je o vrijednim i religioznim ljudima, koji pokušavaju da izgrade život za sebe i svoje porodice u ovoj novoj i drugačijoj sredini. Mnoge žene rade kao dadilje, kućne pomoćnice i sobarice u hotelima ili pohađaju školu. Veliki broj radi u strahu, poput Fatu, koja radi kao služavka.

Strah me je da razgovaram sa ljudima. Ne žeIim da izgubim posao”.

Fatu kaže da je sin jednog klijenta pokušao da je prisili na seksualni čin i da to nije prvi put da joj se to dogodilo na poslu. Sličan je i slučaj bivšeg izvršnog direktora Međunarodnog monetarnog fonda Dominika Stros-Kana, koji čeka na suđenje zbog navodnog napada na sobaricu iz Zapadne Afrike. Dorčen Lajdholt je direktorka organizacije pod nazivom “Utočište za porodice”, koja pokušava da pomogne imigrantkinjama.

“Imigrantkinje, naročito mlađe djevojke, često se suočavaju sa seksualnim zlostavljanjem na radnom mjestu. Osamdeset odsto naših klijenata su imigranti. Većina dolazi iz Latinske Amerike, Azije, Afrike, poput žrtve u ovom konkretnom slučaju. Čujemo užasne priče o tome šta moraju da trpe od poslodavaca”.

Nacionalni savez za poslugu zatražio je usvajanje međunarodnog zakona, kojim bi se zabranjivalo maltretiranje na radnom mjestu. Aj-Džen Pu iz tog saveza kaže da se služavke i sobarice součavaju sa istim problemima.

Obično kažemo da je naš sektor poput divljeg zapada, zato što je gotovo sve dozvoljeno. Ima vrlo malo propisa, zaštite i standarda. Radnici, koji su često izolovani, moraju sami da se bore za svoja prava, sa vrlo malim resursima”.

Mari Turi iz Gvineje, studentkinji koledža Džon Džej na Menhetnu, rečeno je da bi mogla da dobije veću ocjenu u zamjenu za seksualne usluge.

Riječ je zastrašujućoj situaciji. Morala sam da održim dobar prosjek. Strašno je kada vam profesor to uradi, zato što bi trebalo da vas podučava i štiti. Ali ako se zbog njega nađete u situaciji da ste zaplašeni i da on želi da vam naškodi, onda je teško odlučiti šta dalje”.

Savjetnik Miriama Dijalo je takođe iz zapadne Afrike. Ona kaže da su psihološke posljedice i opasnosti na radnom mjestu ili u školi stvarni.

"Na žene, koje su nam prenijele svoje iskustvo, to ima ogroman, neopisiv psihološki uticaj. Noćne more, nesanice, plač kada dođu na ove sastanke”.

Njujorška komesarka za imigrante, Fatima Šama, kaže da grad i država Njujork pokušavaju da uspostave kontakt sa tim ženama i da ih uvjere da mogu da im pomognu, bez obzira na to da li imaju dozvolu za rad.

"Mi razumijemo. Razumijemo strah i šta se nažalost događa u našim zajednicama. Zato smatram da nam sastanci, poput današnjeg, omogućavaju da ponovimo i podsjetimo ljude da postoje agencije i ljudi koji žele da ih zaštite, bez obzira na to da li je riječ o imigraciiji, neovlašćenom bavljenju imigacionim pitanjima ili drugim oblastima u kojima pojedinci nisu zaštićeni ili su žrtve”.

Centar za pružanje pravnih usluga zlostavljanim ženama ističe da bi odluka sobarice iz njujorškog hotela “Sofitel” da prijavi Dominika Stros-Kana mogla da bude psihološka prekretnica za radnice i studentkinje, koje su emigrirale u SAD.

XS
SM
MD
LG