Linkovi

Kopli: Podele u Turskoj izbile na površinu


Gregori Kopli
Gregori Kopli

Erdoganov stil upravljanja doveo je do stvaranja oštre društvene podele izmedju sekularnih i verskih elemenata u turskom društvu, smatra analitičar Gregori Kopli.

O uzrocima nemira u Turskoj i ulozi te zemlje u sirijskom konfliktu, kolega Branko Mikašinović razgovarao je sa izdavačem i urednikom časopisa “Odbrana i spoljna politika”, Gregorijem Koplijem.

Kopli: “Prikrivena previranja u Turskoj traju već duže vreme, posebno u pogledu etničkih, verskih i društvenih izazova, koja su sada izbili na površinu. Etnička previranja se odnose uglavnom na kurdsku manjinu, koju podržava Iran, regionalni rival Turske, koji je takodje aktivirao veliku šiitsku manjinu u toj zemlji. S druge strane, urbana populacija, koja je uglavnom sekularna, dobija na uticaju, u skladu sa opštim svetskim trendom migracije stanovništva u velike gradove. Ta populacija menja svoju psihologiju, postaje manje religiozna i tradicionalna, ali sa većim ekonomskim zahtevima, koje je do sada Erdogan uspeo da zadovolji.

Medjutim, Erdoganov autoritarni stil upravljanja, sa sve većim oslanjanjem na islamističke elemente, odnosno njegovu islamističku Stranku pravde i razvoja, vidi se, posebno od strane urbane populacije, kao napad na sekularnu republiku, uspostavljenu posle pada Otomanske imperije, čime se stvara oštra društvena podela, odnosno konfrontacija izmedju sekularnih i verskih elemenata u društvu.”

Glas Amerike: Kakva je moguća solucija za sirijsku krizu i kakva je uloga Turske u njoj?

Kopli: “Mada ste u Siriji imali represivnu upravu, sadašnji konflikt je rezultat intervencije i podrške spoljnih faktora. Uticajni faktori u konfliktu su, s jedne strane Katar i Turska, sa ciljem da eliminišu iranski i šiitski uticaj u toj zemlji, pošto Katar želi direktan regionalni i evropski pristup za svoju naftu. Iran, s druge strane želi dominantan uticaj u Siriji iz strateških i ekonomskih razloga.

Sirija je presudno važna za Iran, i jedan od iranskih lidera je nedavno rekao je da je Sirija čak važnija od iranske pokrajine - Kuzestana. Drugim rečima, ako bi Kuzestan bio izgubljen, Iranci smatraju da bi uvek mogli da ga povrate. Ali, ako se Sirija otrgne iranskom uticaju, to će biti nepovratan gubitak. Stoga se Iran u ovom konfiktu zalaže stopostotno za režim Bašara al-Asada, i suprotno tvrdnjama nekih analitičara, smatram da se Iran i Sirija u tom konfliktu kreću ka povoljnom ishodu.”

Glas Amerike: Da li će arapsko proleće imati pozitivan efekat na zemlje koje su ga iskusile i na islamski svet generalno?

Kopli: “Mislim da je pad brojnih režima na Bliskom istoku bio neizbežan u nedostatku prirodnih i demokratskih mehanizama prenosa vlasti, što nije donelo ni legitimnost novim režimima, ni stabilnost u njihovim zemljama, ali je dovelo islamističke elemente do daleko većeg uticaja nego što je to bio slučaj ranije.

Dakle, fenomen arapskog proleća nije doneo napredak pojedinim zemljama, ali je, paradoksalno, istovremeno ukazao da u monarhističkim sistemima, recimo, u Maroku, Jordanu i Omanu, imate prihvatanje legitimnosti državne strukture i relativnu stabilnost. S druge strane, unutrašnja nestabilnost zemalja, kao što su Turska, gde se odvijaju antivladini protesti, Egipat, gde se očekuju novi nemiri do kraja ovog meseca, i Iran, čija teokratska uprava postaje sve represivnija, ilustruju autokratska kretanja u tim zemljama.”
XS
SM
MD
LG