Linkovi

Kopli: Izazovi za SAD u Egiptu


Kopli: "Mubarakov najveći promašaj je da on nije pružio nadu svom narodu, nije ga inspirisao, niti ponudio mogućnosti za promene,"
Kopli: "Mubarakov najveći promašaj je da on nije pružio nadu svom narodu, nije ga inspirisao, niti ponudio mogućnosti za promene,"

Dok se previranja u Egiptu nastavljaju, kolega Branko Mikašinović zamolio je za komentar o izazovima sa kojima se Zapad i Sjedinjene Države suočavaju u toj zemlj i širem regionu Bliskog istoka, političkog analitičara i urednika časopisa “Odbrana i spoljnopolitička pitanja" (Defense and Foreign Affairs), Gregorija Koplija.

Kopli: “Glavni izazov je mogućnost da Egipat padne pod jači uticaj islamističke ideologije što bi moglo da ima uznemiravajuće političke i ekonomske posledice za tu zemlji i za SAD. Pre svega, ekstremniji režim bi mogao da odvrati investicije, destabilizuje saobraćaj kroz Suecki kanal, ugrozi bezbednost država u regionu Crvenog mora i dovede do pada regionalnog uticaja umerene politike Egipta kao vodeće zemlje arapskog sveta. Ukoliko bi islamisti došli na vlast u Kairu i to povežete sa situacijom u Ankari, imali biste moguće dve proislamističke zemlje, koje bi kontolisale glavne pomorske puteve u istočnom Mediteranu i dalje, što bi imalo neizvesne posledice za američku stratešku i vojnu poziciju u tom delu sveta. Predsednik Ajzenhaur je jednom prilikom rekao da ukoliko bi SAD izgubile Egipat, one bi izgubile i Bliski istok i time prestale da budu svetska sila.“

Glas Amerike: Šta bi SAD mogle da učine da bi zaštitile svoje strateške interese u Egiptu?

Kopli: „Istina je da je Mubarak bio osrednji i skoro nevidljivi lider, ali on je podržavao interese Zapada održavajući stabilan Egipat i relativno stabilnu arapsko-izraelsku situaciju. U ovom trenutku, SAD će biti relativno odmerene u svojim potezima i saopštenjima, mada je u jednom momentu izgledalo kao da se predsednik Obama svrstao sa demonstantima. Demonstracije i haotična situacija bi mogle da dovedu ili do demokratskog preobražaja ili do čvrstorukaške fundamentalističke uprave. Mubarakov najveći promašaj je da on nije pružio nadu svom narodu, nije ga inspirisao, niti ponudio mogućnosti za promene, tako da je to izazvalo frustraciju i nezadovoljstvo.“

Glas Amerike: Kako bi kriza u Egiptu mogla da se odrazi na situaciju u Iranu, Iraku, Avganistanu i Pakistanu?

Kopli: “U ovom momentu, strateška igra Mubaraka je da dobije na vremenu, podrži reforme iIi stabilizuje zemlju i svoj režim imenovanjem Omara Sulejmana, bivšeg šefa obaveštajne službe, za potpredsednika, dakle svog naslednika, koji nije prisan prijatelj sa ministrom odbrane, koji kontroliše oružane snage, na koje se Mubarak sve više oslanja, čime se stvara interna tenzija. Ako bi narednih dana, idućeg meseca ili narednih nekoliko meseci došlo do stabilizovanja situacije i približavanja Egipta Turskoj i Iranu, to bi izolovalo SAD i imalo uticaj na sposobnost Vašingtona da nastavi vojne operacije u Avganistanu i Pakistanu. Naravno, možda je dobro da se konflikti u Avganistanu i Pakistanu okončaju. Medjutim, pitanje je da li bi SAD posle toga mogle da povrate svoj raniji uticaj u centralnoj i južnoj Aziji čime bi izgubile pristup strateškim energetskim izvorima u tom regionu.”

XS
SM
MD
LG