Džinovski gušteri koji žive na kanarskim ostrvima dugo nisu viđeni u prirodi pa se smatralo da su izumrli. Zahvaljujući naporima španskih naučnika ta retka životinjska vrsta ponovo se razmnožava.
Vulkanske stene i čudna vegetacija idealni su za stanište ovih bića koja su se smatrala izumrlim sve do pre 35 godina, kada je par guštera uhvaćen u dolini Frontera. U okviru nastojanja na obnovi njihove populacije 1995. otvoren je centar u kome su smešteni jedan mužjak i dve ženke. Godinu dana kasnije iz jaja se izleglo 12 mladunaca. Danas u centru živi 360 guštera, od kojih se svake godine po nekoliko pušta u divljinu. Huan Rafael Zamora je odbornik za ekologiju na ostrvu El Hiero
„Nastojanja na konzervaciji ove vrste su važna jer joj je pretilo izumiranje. A to je endemska vrsta. Ima je samo na ostrvu El Hirero“, kaže Zamora.
Centar ima nekoliko kaveza uređenih kao prirodno stanište u kojima gušteri provode nekoliko godina pre nego što budu pušteni u divljinu. Pošto imaju hladnu krv gušteri su ujutro spori i letargični sve dok ih sunce ne zagreje.
Odrasli gušter sa El Hirera dostiže težinu do 400 grama dok dužina retko premašuje 60 centimetara, premda su u divljini viđeni i primerci od 75 centimetara. Boja im je tamnosiva sa dva reda žutih pega, koje u doba parenja postaju izraženije. Mužjaci imaju veću glavu i deblji rep i krupniji su od ženki
Period parenja počinje tokom prve dve nedelje maja, a ženjke legu prosečno 9 jaja, od prve nedelje juna do kraja avgusta. Posle 59 dana inkubacije u podzemnom gnezdu, pri temperaturi od 28-29 stepeni Celzijusa i vlažnosti od 70 do 80 odsto, mladunci izlaze iz jaja u periodu od avgusta do oktobra.
Dugački su prosečno 17 centimetara, ali brzo rastu i već posle nekoliko meseci dostižu dužinu od 25 centimetara. Glavni biolog Centra, Miguel Anhel Rodrigez, kaže da njihovo odgajanje obuhvata i neku vrstu treninga za život u divljini.
„Gušteri moraju da budu spremni pre puštanja. Hranimo ih istom hranom kako bi umeli sami da opstanu. Čak ih učimo i kako da prepoznaju grabljive ptice i mačke kako bi umeli da se brane ili da pobegnu“, kaže Rodrigez.
Džinovski gušteri hrane se lišćem, izdancima i zrnevljem, ali i skakavcima, muvama, gusenicama i drugim sitnim životinjama. Ne zna se za sigurno koliko dugo žive ali za najstarijeg guštera u centru se veruje da ima oko 30 godina. Od 1999. do 2005. godine u divljinu je pušteno gotovo 400 primeraka tako da se sada smatra da su džinovski gušteri sa ostrva El Hiero na dobrom putu da budu skinuti sa liste ugroženih životinjskih vrsta.