Metali koji se vade iz rudnika u konfliktnim zonama poput Demokratske Republike Kongo često se koriste za kupovinu oružja.
Poznati su kao “krvavi metali”. Volfram, kalaj, tantal i zlato – uglavnom se vade iz rudnika u Africi i koriste za proizvodnju najnovijih mobilnih telefona i laptopova. Međutim, ogroman profit od prodaje često završi u džepovima vođa lokalnih naoružanih grupa, kaže Lusi Grejem iz organizacije “Amnesti internešnal”.
“U mjestima poput istočne Demokratske Republike Kongo, Centralnoafričke Republike i Konga, naoružane milicije vade te metale i prodaju ih za oružje i municiju. Te rude zatim ulaze u globalni lanac snabdijevanja i završe u proizvodima koje svakodnevno koristimo. U ovom trenutku, evropske kompanije nisu obavezne da provjeravaju odakle potiču rude iz njihovih proizvoda.”
To će se, po svemu sudeći, promijeniti. Evropski parlament je protekle nedelje izglasao zakon koji obavezuje evropske kompanije da osiguraju da rude koje uvoze – ili proizvodi koji ih sadrže – ne doprinose sukobima ili kršenjima ljudskih prava u drugim zemljama.
Zakon je izrađen po ugledu na američki zakon Dod-Frenk, prema kojem američke kompanije moraju da obavijeste regulatore ako koriste metale iz Demokratske Republike Kongo ili susjednih zemalja. Poslanica iz Francuske Mari Arena podržala je evropski zakon.
“Zakon Dod-Frenk doveo je do stvarnih promjena u zemljama porijekla. Za to je trebalo vremena, ali je doveo do poboljšanja.”
Nekoliko evropskih zakonodavaca izrazilo je zabrinutost zbog posljedica po lokalne afričke ekonomije. Sesilija Malmstrom je evropska komesarka za međunarodnu trgovinu.
"Postoji veliki rizik od daljeg poremećaja globalnih lanaca snabdijevanja i njihovog potpunog izmještanja iz Afrike. Takođe postoji rizik od stvaranja trgovinske diverzije koja bi dovela do predsrasuda prema pojedinim zemljama ili čak cjelokupnom kontiunentu i konačno do naglog pada cijena ruda određenog porijekla.”
Amnesti interenešenal navodi da su evropske kompanije žestoko lobirale protiv obaveznog nadzora nad lancima snabdijevanja.
“Riječ je o izuzetno važnom potezu. Prijedlog je potpuno doborovolino iznesen prošle godine”, kaže Lusi Grejem.
O prijedlogu će sada odlučivati članice Evropske unije pojedinačno. Pristalice te mjere kažu da je Brisel poslao snažnu poruku velikim kompanijama – da profiti zarađeni na najnovijoj tehnologiji ne treba da vode porijeklo iz ratova.