Linkovi

"Svaki dan je praznik"


Za Pola Lunga, kineskog imigranta koji je bio japanski ratni zarobljenik u Drugom svetskom ratu - svaki dan je praznik.

Gotovo niko nije mogao da pretpostavi da Pol Lung, kineski imigrant u poznim godinama, ima neverovatnu životnu priču. To čak nije znala ni njegova ćerka, rediteljka Tereza Lung, koja je to otkrila tek kada je pronašla njegov dnevnik iz dana kada je bio japanski ratni zarobljenik tokom Drugog svetskog rata. Prateći očeve zapise iz dnevnika, Tereza Lung je snimila dokumentarni film pod nazivom “Svaki dan je praznik” (“Every Day Is a Holiday”), koji je u Sjedinjenim Državama počeo da se prikazuje prošlog vikenda, tokom proslave Dana sećanja, kada Amerikanci tradicionalno odaju poštu onima koji su služili u vojsci.

Japan je ušao u Drugi svetski rat u decembru 1941. tako što je gotovo istovremeno napo Malaje i Singapur, koji su bili pod britanskim vođstvom, i američki Perl Harbur.

Pol Lung, tada mladić sa Malaja, borio se na britanskoj strani, a kada je britanska vojska izgubila bitku i povukla se sa poluostrva, Lung je sa hiljadama drugih bio uhvaćeni I poslat u Japan kao ratni zarobljenik.

Lung kaže da je život ratnog zarobljenika bio brutalan. Svaki peti zatvorenik je umro tokom prvih godinu dana.

Mislim da su Japanci mislili da će pobediti i da neće odgovarati za ratne zločine”.

Lung takođe ističe da su ratni zarobljenici obavljali teške fizičke poslove od jutra do mraka, kao i da su svakog dana dobijali batine.

On je tu počeo da vodi dnevnik, koji je njegova ćerka otkrila nekoliko decenija kasnije, a u njemu je zapisao da će mu, ako se ikada ponovo nađe na slobodi, “Svaki dan biti praznik”.

“Možete li da zamislite da ustanete i da vas niko ne maltretira, da vas ne tuče kundakom? Najzad mir! To je za mene praznik”.

Pošto je oslobođen 1947, Lung je doplovio do Amerike, tačnije do San Franciska. Međutim njegov put do američkog državljanstva bio je dug i težak. Čak se i prijavio u američku vojsku i borio u Korejskom ratu, u nadi da će na taj način dobiti državljanstvo. Američki državljanin je postao 1956.

Iako je devet godina imao status ilegalnog imigranta, a američka imigraciona službe pokušavala da ga deportuje, Lung nije izgubio nadu.

“Nema kajanja. Glavno je da sam stigao ovde. Postao sam državljanin. Imam divnu porodicu i šta bi više hteli? Milione dolara? Pa ne možete poneti ni jedan crveni peni sa sobom u grob. Zar ne?”

Lung je pohađao medicinski fakultet uz pomoć vojne penzije, a zatim se zaposlio kao lekar u Sekretarijatu za veterane u Nju Džerziju, gde je i podigao porodicu. Njegova ćerka kaže da bi trebalo stalno da učimo od ljudi oko nas, koji su služili vojsku.

“Da li je to u vezi sa ratom – Drugim svetskim, Korejskim ili Vijetnamskim – tu su i veterani koji se sada vraćaju iz Avganistana i Iraka. Pokušajte da izdvojite nekoliko minuta sa nekim od njih, jer nikad se ne zna šta sve možete da otkrijete”, kaže rediteljka Tereza Lung.

Ona dodaje da njen otac, kao i ostali, ima dobre i loše dane, ali da prati sopstvenu filozofiju i da svaki dan tretira kao da je praznik.
XS
SM
MD
LG