Linkovi

Debata o pravu na "dostojanstvenu smrt"


Britani Mejnard je 1. novembra iskoristila zakon u Oregonu koji neizlečivim pacijentima daje pravo da okončaju život smrtonosnom dozom lekova.
Britani Mejnard je 1. novembra iskoristila zakon u Oregonu koji neizlečivim pacijentima daje pravo da okončaju život smrtonosnom dozom lekova.

29-godišnja Britani Mejnard u poslednjim mesecima života postala je simbol aktivizma za pravo neizlečivo bolesnih pacijenata na dostojanstvenu smrt, putem smrtonosne doze pilula koje će im prepisati njihovi lekari.

Tri američke države – Oregon, Vašington i Vermon – imaju zakone koji dozvoljavaju lekarima da obezbede smrtosnu dozu lekova pacijentima koji boluju od neizlečive bolesti i odluče da okončaju svoj život.

To je bio slučaj 29-godišnje Britani Mejnard u Oregonu, koja je uzela smrtonosnu dozu barbiturata 1. novembra. Pred kraj života, Mejnard je pokrenula javnu kampanju da bi skrenula pažnju na „zakon o dostojanstvenoj smrti“. Medjutim, pitanje „prava na dostojanstvenu smrt“ i dalje je kontroverzno.

Britani Mejnard je bila energična, mlada, tek udata žena, kada je počela da pati od teških glavobolja.

„Nisam shvatala šta se dešava jer nikada ranije nisam imala takve glavobolje“, izjavila je.

Lekari su saopštili Mejnard da boluje od agresivne vrste tumora mozga, i da joj je ostalo samo šest meseci života.

"U trenutku kada mi je postavljena dijagnoza, moj muž i ja smo pokušavali da dobijemo bebu, i ta prognoza nam je slomila srce, oboma.“

Svesna da je njen rak neizlečiv, Mejnard je odlučila da bi više volela da umre pod sopstvenim uslovima, nego prodje kroz strahovite bolove i muke.

Zato se sa porodicom preselila iz Kalifornije u Oregon, gde državni zakon o dostojanstvenoj smrti omogućava ljudima u poslednjim stadijumima neizlečive bolesti da dobiju od svog lekara smrtonosnu dozu lekova kako bi mogli da mirno preminu.

"Ne mogu da vam opišem koje sam olakšanje osetila znajući da neću morati da umrem onako kako mi je opisano da se umire prirodnim tokom od tumora mozga.“

Mejnard je odlučila da okonča život 1. novembra

“Umreću gore, u našoj spavaćoj sobi, a moj muž i moja mama će biti uz mene.“

Koristeći vreme koje joj je preostalo, Britani je pokrenula kampanju kako bi skrenula pažnju na značaj slobodnog izbora u debati o pravu na dostojanstvenu smrt.

Ona je, takodje, provela vreme sa svojim najbližima, pre nego što je popila smrtonosnu dozu lekova i umrla, onako kako je želela.

Njenu odluku je podržao Džorž Ejmi, član odbora Nacionalnog centra za pravo na dostojanstvenu smrt. Medjutim, on je izjavio za Glas Amerike preko Skajpa da se ne slažu svi sa njenim izborom.

“Glavno protivljenje potiče iz verskih razloga. Kada postoji takvo protivljenje sve što mogu da kažem je „poštujem vaša uverenja, poštujem vas, ali molim vas poštujte naš izbor da iskoristimo ovaj zakon.“ Drugo protivljenje obično potiče od lekara koji veruju da ne bi trebalo da to rade iz moralnih principa, ili zato što se plaše mogućih zloupotreba. Mi smo uspostavili brojne zaštitne mehanizme da bi se sprečile zloupotrebe.“

Pravo na dostojanstvenu smrt i dalje je otvoreno pitanje, kaže Sinda Rašton, profesor na Bermanovom institutu bioetike univerziteta Džons Hopkins.

“Politika koja dozvoljava ljudima da imaju izbor na kraju svog života ne znači da svako treba da sledi ovaj odredjeni put. U Oregonu se pokazalo da je postojanje ovog zakona omogućilo ljudima da zatraže da proces započne ali je zapravo sasvim mali broj ljudi sproveo u delo taj zahtev.“

Medjutim, Britani Mejnard – koja je svoj zahtev sprovela u delo – pre smrti je iznela savet kako treba živeti.

“Iskoristite svaki dan... Šta je važno za vas, šta vam je vredno? Posvetite se tome. Zaboravite na ostalo“, poručila je ona.

((Signed))

XS
SM
MD
LG