Linkovi

Kaludjerice iz Vidžinije prave gaudu


Sestra Maria-Gonzales Garsija pregleda sir za vreme procesa sirenja.
Sestra Maria-Gonzales Garsija pregleda sir za vreme procesa sirenja.

Grupa kaluđerica u Virdžiniji međutim već dvadesetak godina pravi i prodaje svoju verziju čuvenog holandskog sira.

Gauda je tvrdi, voskom prevučeni sir, koji se originalno pravi u Holandiji. Grupa kaluđerica u Virdžiniji međutim već dvadesetak godina pravi i prodaje svoju verziju tog sira. Novinarka Glasa Amerike, Džuli Tabo, posetila je kaluđerice u njihovom manastiru da bi videla kako se taj popularni sir pravi i koji tajni sastojci ga čine tako specijalnim.

U manastiru Naše Gospe od anđela, u podnožju virdžinijskih planina Blu Ridž, 13 kaluđerica se svakodnevno okuplja na molitvi.

One vode jednostavan hrišćanski život ispunjen molitvama i meditacijom. Sestre istovremeno poštuju benediktinsku tradiciju kombinovanja molitve i rada. Sestra Barbara Smikel je jedna od osnivača manastira pre 25 godina.

Smatramo da je rad - ako ne najvažniji deo našeg života – svakako veoma važan deo; koristimo telo i darove uma i duše i tela koje nam je dao Gospod, da se izdržavamo.“

Izdržavaju se praveći sir, sasvim određenu holandsku vrstu gaude, u ambaru nedaleko od manastira.

Gauda iz manastira Naše gospe od andjela
Gauda iz manastira Naše gospe od andjela
Proces pripreme sira počinje rano ujutru, sa velikom količinom smlačenog, pasterizovanog mleka.

Sestra Marija Gonzalo-Garsija dodaje maju koja ubrzava sirenje. Posle pola sata, dodaje sintetičke enzime, koji razdvajaju mleko na čvrste delove i tečnost, poznate kao gruševina i surutka.

„To je čaroban trenutak, jer se mleko ili zgrušava i pretvara u sir, ili ne. Da li će se pretvoriti u sir zavisi od Gospoda“, kaže sestra Barbara.

Čarolija je danas bila uspešna! Mešavina se presipa u veliku kacu gde se cedi i presuje u čvrste blokove sira.

U ovom trenutku bi sve to mogla da preuzme mašina. Ali kaluđerice žele sve da urade ručno. Odvajaju, mere i pakuju sir u kalupe za završno presovanje.

To je u najvećoj meri kolektivni posao u kojem učestvuju sve kaluđerice.

„Videle smo jednom prilikom kako se pravi sir u velikoj fabrici u Holandiji, gde je sve kompjuterizovano. Rekla sam da je to ‘jadan sir, koji nikad nije dotakla ljudska ruka’, a naš od početka do kraja pravi ljudska ruka“, primećuje sestra Barbara.

Gotovi koturovi sira se potapaju u usoljenu vodu, koja je odstojala u hladnjači i potom umaču u vosak pre odlaska u prodaju.

Mušterije mogu da kupe sir direktno u manastiru, premda se najveći deo prodaje putem pošte. Erik Gertner dolazi i kupuje 300 do 400 koturova godišnje – za prodaju u svojoj delikatesnoj prodavnici u obližnjem Šarlotsvilu.

„Upravo ovde, u zadnjem dvorištu, imamo sir koji se pravi prema vekovnoj manastirskoj tradiciji, a one to rade da bi se izdržavale i održale svoju duhovnu praksu, tako da je sve to zaista divna priča.“

„Nastojimo da u sir unesemo mnogo ljubavi i molitve. Kažemo da je to tajni sastojak.“

Da li se radi o sreći ili snazi molitve, kaluđerice nikada, tokom više od 20 godina pravljenja sira u manastiru, nisu imale jedan kotur za bacanje.
XS
SM
MD
LG