Ernest je na konferenciji za novinare ukazao na Brenanovu izjavu da u potpunosti podržava predsjednikovu odluku da zabrani te metode, nakon preuzimanja položaja 2009. Direktor CIA-e branio je agenciju na jučerašnjoj retkoj konferenciji za novinare, nakon objavljivanja senatskog izveštaja o mučenju zatvorenika tokom rata protiv terorizma.
Direktor CIA-e Džon Brenan rekao je da je agencija, suočena sa teškim izborima, pokušala da uradi ispravnu stvar. Brenan je međutim priznao da su pojedini agenti prekoračili ovlašćenja.
"U ograničenom broju slučajeva, agenti su koristili nedozvoljene i užasne metode ispitivanja, koje bi svi s pravom trebalo da osude. I nismo omogućili da pojedini istražitelji odgovaraju za svoje greške.”
Brenan je takođe ponovio stav da su takozvane “pojačane” tehnike saslušavanja, među kojima su simulirano davljenje i lišavanje pritvorenika sna, možda bile korisne.
"Pritvorenici,koji su bili podvrgnuti tim metodama, pružili su korisne informacije koje su upotrijebljene u konačnoj operaciji hvatanja bin Ladena.”
Brenan međutim nije želio da kaže da li je postojala direktna veza između tih saslušanja i ubistva lidera Al Kaide. Brenanova odbrana agencije vjerovatno neće zaustaviti pozive da CIA i drugi snose odgovornost za praksu, koju su i Ujedinjene nacije nazvale torturom.
“To bi trebalo da bude početak procesa. Pitanje odgovornosti je ključno”, poručio je portparol generalnog sekretara UN-a Stefan Dužarik.
Takvu odgovornost možda će biti teško naći u Sjedinjenim Državama. Portparol Bijele kuće Džoš Ernest juče je napomenuo da je Sekretarijat za pravosuđe već vidio dokaze u u senatskom izvještaju.
"Federalni istražitelji su kazali da nemaju dovoljno dokaza za optužnice.”
Pitanje eventualnog preduzimanja međunarodne akcije takođe je složeno, smatra pomoćnik dekana pravnog fakulteta Univerziteta Džordž Mejson, Ričard Kelsi.
“Sve što možete da uradite zakonski suprostavljeno je onom što je praktično i politički izvodljivo.”
Nove istrage u zemljama u kojima su se nalazile tajne lokacije CIA-e, poput Poljske, Rumunije i Avganistana, mogle bi da doprinesu da ovaj slučaj dođe pred Međunarodni krivični sud, što je međutim malo vjerovatno.
Vjerovatnije je da zemlje, koje imaju zakone koji predviđaju univerzalnu jurisdikciju, pokušaju da pravdu traže pred svojim sudovima. Profesor Američkog univerziteta i bivši zvaničnik Sekretarijata za pravosuđe Dženifer Daskal govorila je za Glas Amerike putem skajpa.
“Da sam među zvaničnicima koji su, prema izvještaju, učestvovali u razvoju i nadzoru ovog programa, svakako ne bih skoro putovala u Evropu.”
Čak je moguće da izvještaj Senata omogući pojedinim pritvorenicima da traže obeštećenje u Sjedinjenim Državama. Zamjenik direktora organizacije “Hjuman rajts voč” Andrea Prasou kaže da se odšteta ne bi tražila na krivičnom suđenju, već putem građanske parnice.
“Postoji 500 stranica koje veoma temeljno i detaljno dokumentuju specifične slučajeve mučenja. Žrtve koje se pominju u izvještaju trebalo bi da budu u mogućnosti da podnesu tužbe, kako bi njihovi slučajevi bili razmotreni.”
Za sada, Sjedinjenim Državama i CIA-i samo sudi javno mnjenje.