Linkovi

Dženkins: "Obuzdavanje haosa" u Iraku i Siriji


Dženkins: "Posle iskustva u Avganistanu i Pakistanu, Sjedinjene Države uopšte ne žele da budu uvučene u novi rat.“
Dženkins: "Posle iskustva u Avganistanu i Pakistanu, Sjedinjene Države uopšte ne žele da budu uvučene u novi rat.“

Saradnik korporacije Rend analizira situaciju u Iraku i Siriji i opcije Sjedinjenih Država u suočavanju sa ekstremistima Islamske države

Građanski protesti u Siriji su, podstaknuti „Arapskim prolećom, počeli u martu 2011. kao bunt građana protiv autokratskog predsednika, ali tri godine kasnije sirijsko poprište pretvorilo se u oružani sukob rascepkanih i međusobno zakrvljenih verskih i etničkih grupa, kaže Brajan Majkl Dženkins, glavni savetnik šefa prestižnog istraživačkog centra korporacije REND. Dženkins dodaje da sirijski konflikt nema skorog rešenja niti je ičija pobeda na vidiku.

Sirija kao zemlja nepovratno je nestala tvrdi Dženkins.

„Prvo, mislim da su zbrisane granice koju su evropske sile zacrtale na Bliskom istoku posle Prvog svetskog rata. Mislim da se one više ne mogu obnoviti. Bez obzira što Bašar al Asada nije oboren, vladine institucije niti funkcionišu niti se mogu ponovo uspostaviti na celoj sirijskoj teritoriji. Sirija se danas sastoji od mozaika teritorija, od kojih neke kontroliše Damask, dok druge kontrolišu često međusobno zavađene grupe. Frontovi će se verovatno povremeno pomerati, ali povratak na ujedinjenu Siriju više nije moguć, bar ne u skorijoj budućnosti.“

Slična je situacija i u Iraku u kojem je od nedavno velike delove teritorije zauzela ekstremistička grupa Islamska država, nastavlja Dženkins:

„Irak je de facto podeljen na sunitski, šiitski i kurdski deo zemlje. I tu će se ratište povremeno pomerati, međutim, grupa Islamska država neće moći da napreduje u šiitskim područjima, niti može da zauzme Bagdad, niti može da nametne svoju vlast Kurdima, još manje celokupnom Iraku. S druge strane, ne vidim ni kako bi snage sadašnje iračke vlade i njoj pridružene šiitske milicije u skorijoj budućnosti mogle da potisnu Islamsku državu. U tom smislu, Irak i Sirija više ne postoje.“

Asadove snage počinju da liče na pobunjeničke. Sirijska vojska čiju su većinu nekada činili suniti, postala je vojska lojalnih alavita i alavitskih milicija, potpomognutih pripadnicima libanskog Hezbolaha i iranskim šiitskim dobrovljcima.

Alavitske milicije, koje neki nazivaju Asadovim „oružjem masovnog uništenja,“ terorišu i etnički čiste stanovništvo koje pruža pomoć pobunjenicima. U takvoj situaciji malo je verovatno veće angažovanje Zapada, kaže Dženkins. Amerika je u procepu, dodaje on.

„S jedne strane zvanično priznajemo iračku vladu. Pokrenuli smo vazdušnu kampanju radi podrške Kurdima, ali smo protiv proglašenja njihove nezavisnosti. U Iraku se borimo protiv sunita, koje u Siriji podržavamo u borbi protiv Asada. U Iraku takođe računamo na Iran, kojem smo zaveli sankcije zbog nuklearnog spora. Oslanjamo se i na Rusiju kojoj smo zaveli sankcije zbog Ukrajine, kao i na šiitsku miliciju za koju se zna da je ubijala američke vojnike stacionirane u Iraku.“

Dženkins nastavlja:

„Doslednu politiku je teško slediti u situaciji koja je sama po sebi protivrečna. Kao da pravite kulu od karata. Pored toga, posle iskustva u Avganistanu i Pakistanu, Sjedinjene Države uopšte ne žele da budu uvučene u novi rat.“

Pozive za novu vojnu intervenciju na Bliskom Istoku, naš sagovornik naziva besmislenim:

„Preduzimanje masovne američke vojne intervencije nagnalo bi ove opasne ekstremiste da se na sve strane razbeže, ali pružilo bi i snažan motiv za osvetu – a već znamo da američke vojne operacije u muslimanskim zemljama samo jačaju želju da nas napadnu.“

Zapad ni u najmanjoj meri ne može da utiče na ishod egzistencijalnih previranja u Siriji i Iraku, koja će verovatno trajati još dugo, kaže Dženkins. Umesto intervencije, on se zalaže za „doktrinu obuzdavanja haosa“, što podrazumeva humanitarnu pomoć i kontrolisanje nasilja na granicama prema NATO savezniku, Turskoj.

XS
SM
MD
LG