Bijeg iz ratnih zona poput Sirije, Iraka i Avganistana nije lak, dok je samo mali broj zemalja širom svijeta spreman da primi izbjeglice iz ratom razorenih područja. Neke od njih su u Južnoj Americi, a poslednjih pet godina Brazil sve više postaje krajnja destinacija i tranzitna zemlja za one koji idu u Evropu i Sjedinjene Države.
Sedam dana nedeljno, Ahmad Hamada prodaje arapske poslastice u četvrti Botafogo u Riju.
“Ovdje u Brazilu, niko vam ne daje novac, kuću. Morate da radite. Ako ne radite, nemate šta da jedete.”
Ahmad, Palestinac koji je odrastao u Siriji i Libanu, prije 11 mjeseci je odlučio da napusti nemirni Bliski istok i uđe u Evropu preko Brazila.
Prije nego što su evropske zemlje otvorile svoja vrata, Brazil je bio među nekoliko zemalja u svijetu koje su izdavale vize Sirijcima i Palestincima. Od 2013. godine, hiljade ljudi su stigle u tu zemlju na putu za Evropu.
Međutim, Ahmadov san o dolasku u Evropu srušen je kada su ga, kako navodi, prebili imigracioni službenici na aerodromu u Rimu i vratili ga u Brazil.
“Probudio sam se u avionu, pored mene su bila četiri italijanska policajca, a ruke i noge su mi bile svezane.”
Izbjeglice koje stižu u Rio de Žaneiro često se šalju u crkvu Sao Žoao, gdje ih dočekuje sveštenik Aleks Koeljo Sampajo.
On vodi dom za podršku izbjeglicama u ovim zgradama iza crkve. Kaže da je Brazil poznat po zbrinjavanju onih koji bježe od rata i krivičnog gonjenja.
“Brazil je mnogo decenija imao politiku otvorenih vrata što je na primjer bilo tačno posle drugog Svjetskog rata. I u ovom trenutku primamo veliki broj, naročito kada je riječ o sirijskim izbjeglicama.”
Otac Sampajo kaže da je u jednom trenutku bilo toliko Sirijaca da je morao da postavi dušeke na podove. Uz njegovu pomoć, neki su otputovali u Evropu, dok se pojedini ostali da žive u Brazilu. Ovdje sada stanuje 35 izbjeglica, od kojih su samo troje Sirijci. Ahmad Barur je iz Damaska.
“Volio bih da odem u Evropu – Britaniju – demokratsku zemlju. Gdje su svi jednaki, nema diskriminacije među crncima, bijelcima, strancima ili onima koji su tu rođeni. Poštuju sve. “
Ahmadu Hamadu, za sada, ne smeta da ostane u Brazilu, gdje zarađuje dovoljno novca za život, a ima i prijatelje. Međutim, kaže da će jednog dana, ako dobije brazilski pasoš, možda otići da posjeti sestru u Danskoj.