Linkovi

Dobrotvorne organizacije u krizi


Džamika Ašer sa četvoro dece
Džamika Ašer sa četvoro dece

Smeštaj beskućnika, prehranjivanje gladnih, lečenje bolesnih... U najrazvijenijim zemljama sveta te usluge uglavnom pružaju vladine agencije. Medjutim, u Sjedinjenim Državama, mnoge od tih zadataka na sebe preuzimaju neprofitne organizacije. Kako iz Nešvila u državi Tenesi javlja novinar Glasa Amerike, humanitarne organizacije širom Sjedinjenih Država pred kraj godine suočene su sa ozbiljnim problemima.

Po prvi put u životu, Džamika Ašer je bez krova nad glavom. Od aprila, kada je njena porodica iseljena, ona i njeno četvoro dece žive u prostorijama koje im besplatno daje Vojska spasa. Ta porodica je deo velike i rastuće populacije zaposlenih, ali siromašnih gradjana, koji ne zaradjuju dovoljno da izdržavaju porodicu.

„Nisam u pitanju samo ja. Imam četvoro dece koja me prate i očekuju nešto od mene. Zato je bilo zastrašujuće. Činilo mi se da nemam kome da se obratim.“

U poslednjih nekoliko godina ekonomska kriza bila je zastrašujuća za veliki broj Amerikanaca, kao i za neprofitne agencije koje im pomažu. Ogranak Vojske spasa u Nešvilu beleži četvorostruki porast zahteva za pomoć, što je slučaj bez presedna u 45-godišnjoj karijeri najvišeg funkcionera te organizacije, general-pukovnika Čarlsa Vajta:

„Neko je pre par dana došao ovde i rekao: 'Neprijatno mi je što sam ovde. Prošle godine ja sam davao priloge Vojsci spasa, ali sada ovde dolazim da tražim pomoć'.“

Medjutim, dok sve veći broj porodica poput Ašerovih trazi smeštaj i druge vrste pomoći, dobrotvorne agencije primaju sve manje donacija i vladine pomoći. Čarls Vajt navodi da je Nešvil nedavno izgubio 400 hiljada dolara federalne pomoći, i strahuje da će biti još smanjenja. U banci hrane Druga žetva u Nešvilu, koja svake godine pruža besplatne obroke za preko 400 hiljada gradjana Tenesija kojima je potrebna pomoć u hrani, Taša Kenard je takodje zabrinuta.

„Federalni i državni fondovi su sve manji. Donatori su prenapregnuti, jer su pomagali tokom protekle teške tri godine, ali sada možda ne mogu više da daju tako mnogo.“

To brine agencije poput Druge žetve i Vojske spasa, jer su poslednja dva meseca u godini tradicionalno period kad Amerikanci daju najveće dobrovoljne priloge. Pa ipak, Taša Kenard ukazuje da vesti nisu tako loše. Humanitarne organizacije poput njene naučile su da budu štedljive.

„Morali smo da budemo inovativni. Više saradjujemo nego ikada ranije. Naša organizacija drastično je porasla u smislu sposobnosti da služimo ovoj zajednici na načine koji su ranije bili nezamislivi i ponosni smo zbog toga.“

Džamika Ašer je isto tako ponosna. Nedavno je završila srednju školu i sada pohadja kurs za finansijski menadžment. Čak i kod svoje dece primećuje pozitivne promene.

„Sada shvataju da treba da cenimo ono što imamo i da ništa ne uzimamo zdravo za gotovo. To će nam puno pomoći. Zapravo, verujem da nas je ovo mesto zbližilo.“

Džamika Ašer dodaje da je njena porodica takodje naučila da bude strpljiva. To je crta na koju će oni i humanitarne organizacije koje im pomažu verovatno morati da se oslanjaju dok američka ekonomija nastavlja da se oporavlja vrlo sporim tempom.

XS
SM
MD
LG