Linkovi

Virdžinija i nasleđe Građanskog rata


Tri od pet velikih bitaka tokom Građanskog rata odigrale su se u Virdžiniji
Tri od pet velikih bitaka tokom Građanskog rata odigrale su se u Virdžiniji

Pre 150 godina, Sjedinjene Države su bile na početku građanskog rata koji će trajati četiri godine. Zemlja je bila podeljena, a 11 država iz južnog dela zemlje, otcepilo se i formiralo novu državu, Konfederalne Američke Države. Predsednik Abraham Linkoln je poveo rat protiv „pobunjeničkih“ država da bi spasao Uniju i na posletku ukinuo ropstvo. Današnji Amerikanci preispituju taj rat, naročito u Virdžiniji, državi u kojoj je prestonica Konfederacije.

Virdžinija je svedok više akcija tokom Građanskog rata od bilo koje države. Tri od pet velikih bitaka, odigrale su se ovde, uključujući i prvu kopnenu bitku u tom ratu, u Manasasu, 50 kilometara južno od Vašingtona. Godišnjica te bitke, u julu, privukla je više od pet hiljada ljudi koji su je dramatizovali. Mnogi su došli danima pre događaja.

„Porodica Braun ima dugu istoriju u državi Virdžiniji, tako da sam osećao da mi je dužnost da dođem i budem deo istorije, da naučim istoriju i pričam o istoriji.

Robert Braun nije oklevao da objasni zbog čega su se njegovi preci borili za Konfederaciju.

„To je bio rat za političke slobode, nezavisnost i manju vladu. Oni su hteli da budu van domašaja federalne vlade.“

Nova vlada koju su formirali imala je svoju prestonicu ovde u Ričmondu, koji je danas prestonica Virdžinije. Danas, u ovom savremenom gradu sa više od 200 hiljada stanovnika, ima mnogo podsetnika na prošlost. Kuća predsednika Konfederacije Džefersona Dejvisa je obnovljena i vraćena u stanje u kakvom je bila kada je tokom rata on sa porodicom živeo u njoj.

On i ostali lideri Konfederacije su ovekovečeni spomenicima koji dominiraju jednim od glavnih ričmondskih bulevara. A muzej osnovan 25 godina posle rata da bi očuvao nasleđe poražene nacije i dalje privlači posetioce. Ali predsednik Muzeja Konfederacije, Vejt Rouls, kaže da je promenio svoju misiju.

Spomenik liderima Konfederacije u Ričmondu
Spomenik liderima Konfederacije u Ričmondu

„Pokušavamo sve što možemo da očuvamo istoriju u svim njenim detaljima i ovdašnjim složenostima. Mnogi očekuju da doslovno ispričamo konfederativnu stranu priče, a mi pokušavamo da predstavimo američku priču.“

Iako je stalna postavka posvećena konfederativnoj vojsci, na ostalim izložbama se istražuju druge teme, među kojima je na izložbi koja je u toku – život na frontu.

„Tokom rata, 95 odsto svih belih muškaraca vojničkog uzrasta otišlo je u armiju. Ko je hranio zemlju? Kako se se stvari kretale? Ko je obavljao ekonomske poslove? Najveći deo toga je bio na leđima Afroamerikanaca, i robova i oslobođenika.“

Pre pedeset godina, ovde ne biste mogli da vidite izložbu poput ove. Edvard Ajers, predsednik Univerziteta u Ričmondu i istoričar koji je mnogo pisao o ratu, kaže da se o Građanskom ratu više od stoleća na Jugu pričalo kao o „izgubljenoj stvari“.

„Na mnogo načina, poraz Konfederacije je bio predstavljan kao pobeda. Gigantske statue su postavljane svugde, škole su dobijale imena junaka ‘izgubljene stvari’ i ukazivano je veliko poštovanje njihovoj borbi.“

Ajers kaže da je iz razgovora često izostavljan pravi razlog i rezultat rata.

„Nema sumnje da je Jug stvorio novu državu, Konfederaciju, da bi napravio državu u kojoj bi ropstvo bilo sigurno. A kada se to završilo i kada su Sjedinjene Države ujedinjene, istorija sveta se promenila.“

Ričmond je pre rata bio jedan od najvećih centara trgovine robljem u Sjedinjenim Državama. Istorijske oznake otkrivene prošlog aprila, objašnjavaju događaje na lokalitetima širom grada: dokove sa kojih su niz reku plovili brodovi sa robovima, mesto na kojem su se održavale aukcije robova, temelji zatvora u kojem su zatvarani, groblje na kojem su sahranjivani i robovi i oslobođeni Afroamerikanci. Ričmondska staza robova pripoveda o događajima koji su uglavnom bili nepoznati današnjim stanovnicima, uključujući i pokretačku silu iza svega toga, predstavnicu države Delores Mekvin.

„U stvari, bila sam veoma iznenađena činjenicom da je upravo ovde, u Ričmondu, mesto na kojem se sve to dogodilo, ova veoma istorična i bogata istorija, o kojoj ništa nismo znali.“

Delores Mekvin kaže da je posebno važno da tu istoriju znaju Afroamerikanci, koji čine otprilike polovinu gradskog stanovništva. Godinama, kaže ona, oni su strepeli od godišnjica Građanskog rata u Ričmondu.

„Zahvaljujući celoj priči o našem putovanju i obelodanjivanju staze robova, Afroamerikanci se sada osećaju kao da smo i mi, takođe, bili deo te istorije.“

Jedna od tačaka na toj stazi je Statua ropskog pomirenja, otkrivena 2007, simbol gradskog isceljenja. Ričmond je na pravom putu, kaže Edvard Ajers, koji je bio pokretačka snaga iza sveobuhvatnijeg obeležavanja 150. godišnjice.

„Trebalo nam je dugo vremena da shvatimo celu humanost ove borbe, da prihvatimo ulogu muškaraca isto kao i žena i Afroamerikanaca isto koliko i belaca, ali počinjemo to da činimo.“

On želi da ljudi pamte bitke iz Građanskog rata, od kojih će mnoge tokom naredne četiri godine biti dramatizovane, kao delovi cele priče.

XS
SM
MD
LG