Linkovi

Analitičari: Crna Gora dokazala da je održiva

  • Milena Đurđić

Američki analitičari, s kojima je razgovarao Glas Amerike, smatraju da je Crna Gora postigla veliki uspjeh deceniju posle referenduma o nezavisnosti. To, prema njihovoj ocjeni, pokazuje poziv zemlji da se pridruži NATO-u, te njen napredak ka članstvu u Evropskoj uniji.

Crna Gora je, deceniju posle izglasavanja nezavisnosti, dokazala da je održiva kao suverena zemlja. To je za Januša Bugajskog najveće dostignuće.

“Sjećam se da se prije proglašenja nezavisnosti govorilo da je Crna Gora premala da bi bila održiva. Međutim, imala je niz prednosti – saobraćajnu infrastrukturu, turizam, dobru poziciju na jadranskoj obali.”

Održivost nezavisne Crne Gore, prema mišljenju Majkla Halcela sa univerziteta Džons Hopkins, pokazuje i trend njenog razvoja poslednju deceniju.

“Ako pogledate kakva je situacija bila uoči referenduma 2016. godine, kada se postavljalo pitanje da li će Crna Gora da bude nezavisna, da li će sve njene granica budu bezbjedne, da li će biti prihvaćena na putu evroatlantskih integracija, morate reći da je postignut ogroman uspjeh.”

Međutim, na unutrašnjem planu, nezavisnu Crnu Goru danas opterećuju politički i ekonomski problemi. Prema poslednjem izvještaju Stejt departmenta o ljudskim pravima, među najvećim problemima je i korupcija.

„Korupcija je veliki problem svugdje na Balkanu i većini zemalja u tranziciji. Da bi je iskorijenili, potrebno je da se udruže sudovi, mediji i javnost i jasno stave do znanja vlastima da je to apsolutno neprihvatljivo i da će biti smijenjene ako ne raščisti situaciju.“

Danijel Server kaže da da je tokom nedavnog boravka u Crnoj Gori, premijeru Milu Đukanoviću prenio da mu nedostaje jedno veliko dostignuće.

„Nema ozbiljnu proevropsku opoziciju koja može da dođe na vlast. Zato što je glavni dio opozicije protiv Ustava, nezavisnosti zemlje. Nema glasove da dođe na vlast i ne može da je osvoji jer bi to značilo da zemlja ne bi više postojala jer bi, pretpostavljam pokušali da je vrate u neku zajednicu sa Srbijom što bi bilo veoma teško jer Srbija ne bi ni bila veoma zainteresovana za to.“

Na međunarodnoj sceni, uspjeh – potvrđen i jučerašnjim potpisivanjem protokola o pristupanju Crne Gore NATO-u.

“To je ogroman uspjeh. Ko je mogao da predvidi - kada sam prvi put upoznao Đukanovića 1995. godine, da će Crna Gora nešto više od 20 godina kasnije postati članica NATO-a. To je izuzetno dostignuće, ali nije sve gotovo jer slijedi period ratifikacije”, kaže Server.

Međunarodna zajednica, koja je brzo prihvatila Crnu Goru, prije deset godina nije imala sluha za njene planove da se osamostali. Evropska unija zalagala se za očuvanje državne zajednice, posebno poslije pada Slobodana Miloševića, dok je sličan stav imala i tadašnja američka administracija.

“Fraza je bila – ‘demokratska Crna Gora u demokratskoj Jugoslaviji’. Međutim, ljudi nisu shvatali težnje crnogorskog naroda, da Srbija ima mnogo više problema nego Crna Gora, dok se predsjednik Koštunica i predsjednik Tadić nisu pokazali onoliko dobrim koliko se očekivalo. Bilo je bolje da se odvoji, da Srbija ima jedan problem manje i da Crna Gora ima veliki problem manje na putu ka NATO-u i EU”, kaže Januš Bugajski.

“Jedan interesantan događaj dogodio se ovdje u Vašingtonu, otprilike dvije sedmice prije referenduma. Zadužbina Karnegi, jedan od vodećih tink-tenkova u svijetu, organizovala je panel diskusiju o Crnoj Gori na kojoj su sva četvorica učesnika bila protiv nezavisnosti. Sjećam se da sam dobio priliku da postavim prvo pitanje i rekao sam: Uz svo dužno poštovanje za Karnegi, ova panel diskusija meni djeluje kao suđenje Milu Đukanoviću u odsustvu. “ Zaista je bila jednostrana i imala je suprotan utisak na američke stručnjake. Poslije tako nespretne propaganda, prema mom mišljenju, svi koji su bili neodlučni pomislili su – ‘Nadam se da će izglasati nezavisnost" - seća se Halcel.

Pojedini u Vašingtonu i Briselu strahovali su i da bi crnogorski referendum mogao da bude izvor novog sukoba na Balkanu. Naši sagovornici smatraju da 2006. nije postojala opasnost da se to dogodi. Najveći problem, kako kažu, bio je šta će se dogoditi u slučaju da za nezavisnost glasa većina građana, ali ne dovoljna da bi se ispunio uslov Evropske unije od 55 odsto.

“Na 54, 9 odsto biste imali većinu za nezavisnost, ali glas te većine ne bi važio. To je moglo da izazove mnoge probleme u zemlji, potencijalni sukob” - ističe Januš Bugajski.

“To bi bila katastrofa, ako vjerujete u pravilo većine. I dalje, 10 godina kasnije, ne mogu da shvatim kako su došli do tog procenta od 55 odsto", navodi Majkl Halcel.

Na desetu godišnjicu nezavisnosti, odnosi bivših članica državne zajednice su bolji, smatra Halcel, uz opasku da nije mala stvar na Balkanu imati dobre odnose sa svim susjedima i na pravi način integrisati manjine.

XS
SM
MD
LG