Izvještaju pod nazivom «Uništeni život» odnosi se na 30 konfliktnih sredina ukljuèujuæi Èeèeniju i Sudan. Organizacija sa sjedištem u Londonu pobrojala je sluèajeve nekažnjenog zlostavljanja djevojèica i žena.
Ovo dijete iz Demokratske republike Kongo, gdje je prijavljeno više desetina hiljada silovanja, kaže da mu je jedina želja da se vojnici koji su silovali – naðu u zatvoru. Ako budu uhapšeni, osjeæaæu se bolje.
Iako meðunarodno pravo silovanje i seksualno nasilje tretira kao ratne zloèine - lokalne vlasti nisu uspjela da te zloèine sprijeèe. Stoga, generalni sekretar Amnesti Internešnela, Irena Kan, ocjenjuje da bi meðunarodni krivièni sud morao da u ima veæu ulogu u kažnjavanju poèinilaca nasilja nad ženama.
Ona kaže da bi sud i tužioci meðunarodnog kriviènog suda trebalo da istražuju sluèajeve nasilja nad ženama u zonama zahvaæenim ratom i da bi meðunarodni sud trebalo da ukaže lokalnom pravosuðu i lokalnim vlastima kako da iskorijene užasne zloèine.
Ti zloèini, kažu u Amnesti Internešnelu, nisu samo kolateralna šteta ratova, veæ dio sraèunate vojne strategije u kojima su žene meta ofanziva koje imaju za cilj etnièko èišæenje.
Nobelovac Dezmond Tutu, kaže da pripadnici naoružanih grupa i vojski èesto ostaju nežnjeni zbog nasilja tako da su silovanja postala oružje rata.
Aktivisti poput ove djevojke koja radi na okupiranim teritorijama u Pojasu Gaze i na Zapadnoj obali – vjeruju da žene u ratnim zonama moraju imati znaèajniju ulogu u regionalnoj politici. Ova aktivistkinja kaže da bi žene morale da uèestvuju u pregovorima, jer se polovina polpulacije koja je najugroženija u konfliktnim zonama ne smije ostaviti po strani.
Amnesti internešnel pozviva vlade širom svijeta da javno osude nasilje nad ženama i da saraðuju sa meðunarodnim sudom kako bi se vinovnici izveli pred lice pravde. Takoðe se traži i da se žrtvama nasilja nad ženama obezbijedi medicinska i humanitarna pomoæ.