Ovde kod nas, širom Sjedinjenih Država, sutra se slavi Dan zahvalnosti, praznik koji prihvataju svi Amerikanci, ukljuèujuæi i one koji su se rodili u drugim zemljama i one koji služe svojoj zemlji u inostranstvu.
To je i dan parada, èak i po snegu i mrazu. I dan utakmica u amerièkom fudbalu. To je dan na koji se amerièki vojni kuvari u Avganistanu i Iraku trude najviše što mogu - da bi nadoknadili to što se Dan zahvalnosti provodi daleko od kuæe.
U Osnovnoj školi u Teresetu u Virdžiniji na istoku Sjedinjenih Država, prvaci sa prikladnim kapama od papira jedu tradicionalni praznièni obed, zahvalni za slobodu u kojoj žive..., za odeæu i obuæu koju nose..., zahvalni u ime svoje porodice...
U svetkovanju im se pridružuju mame i tate, mlaða braæa i sestre. Neki ðaci nose papirne kape nalik na one kakve su imali prvi doseljenici, pilgrimi, koji su prvi proslavili Dan zahvalnosti.
Pilgrimi su bili prvi engleski doseljenici koji su, 1621., živeli u miru sa svojim indijanskim komšijama i bili zahvalni za žetvu koja im je omoguæavala da prezime.
Direktorka škole Elen Kari, vodi raèuna o tome da njeni ðaci shvate pouke Dana zahvalnosti, istièuæi da su to pre svega...oseæaj porodice, oseæaj kulture, saznanje da u svetu postoje razlièite kulture... “Moramo da nauèimo o razlièitim kulturama, da bismo se bolje slagali”, kaže Elen Kari.
Za mnoge Amerikance, na ovaj praznik, važniji su oni oko njih. Dan zahvalnosti je praznik na koji dobrovoljci hrane beskuænike i siromašne.
Za mnoge ðake u ovoj osnovnoj školi, ovo je prvi Dan zahvalnosti. Isto kao i za neke od njihovih roditelja i njihove bake i deke.
“Malopre sam èula za jednu majku koja je u našoj zemlji šest godina, kojoj je ovo prvi Dan zahvalnosti na kojem je bila i veoma me raduje kada pomislim da je ona sa svojom kæeri došla u Teraset, u našu školu, da bi sve to doživela”, kaže direktorka škole.
Dan zahvalnosti je nacionalni praznik zajedništva i porodice i zahvaljivanja. To je ono što æe vam reæi i deca - kada vam objašnjavaju zbog èega su zahvalna.