Linkovi

Proširenje Evropske unije - 2004-04-30


Ideja o Evropskoj uniji javila se posle drugog svetskog rata. U poèetku je tu bilo 6 zemalja , ali se tokom godina taj broj popeo na 15. Sada se Evropa suoèava sa poveæanjem broja za još 10 novih èlanica – Èeška, Kipar, Estonija, Madjarska, Letonija, Litvanija, Malta, Poljska, Slovaèka i Slovenija. Proširenje znaèi i 75 miliona novih stanovnika unije. Dok su neki Evropljani, posebno oni iz pristupajuæih zemalja, oduševljeni ovim istorijskim trenutkom, drugi, uglavnom iz postojeæih èlanica, zabrinuti su zbog toga kako æe proširenje uticati na èitavu organizaciju. Radek Sikorski iz vašingtonskog instituta za preduzetništvo , inaèe zamenik poljskog ministra za inostrane poslove od 1998. do 2001. godine, kaže da je zabrinutost starih èlanica Unije oko proširenja potpuno legitimno.

« To je izazov za Zapadnu Evropu. Plate su znaèajno manje u zemljama koje se prikljuèuju Uniji, isto kao i porezi. Zato oèekujem da æe se kapital i poslovi prelivati sa zapada prema istoku u narednih nekoliko godina, a to znaèi da æe Zapadna Evropa morati da se trgne i na kraju se pobrine za reforme u svojim socijalnim sistemima, svojim poreskim stopama, sa kojima se inaèe kasni dovoljno dugo».

Jan Kovalski, je profesor u Institutu za istraživanje ekonomske politike na univerzitetu u Karlsrueu u Nemaèkoj.

« Beneficija za nove èlanice je pristup zapadno evropskom tržištu, pristup relativno velikim i efikasnim programima finansijske pomoæi iz Brisela, pristup institucionalnim i politièkim pravilima igre, èiji je nivo još uvek nizak u njihovim zemljama».

Medjutim, nove države èlanice æe takodje uživati razlièite politièke beneficije, uz one ekonomske. Poljska koja je preživela invazije i okupacije carske Rusije, nacistièke Nemaèke i Sovjetskog saveza , sukobila se sa svojim evropskim partnerima oko uslova za pristupanje Uniji. U decembru je Poljska , zajedno sa Španijom, stala na stranu Nemaèke i Francuske odbijajuæi da se saglasi sa nacrtom evropskog ustava. Alberta Sbraða, direktorka centra za EU na univerzitetu u Pitsburgu, objašnjava kako æe sada države, kao što je Poljska, biti u stanju da se afirmišu u Evropskom parlamentu.

« Ono što se menja na politièkoj strani je to što æe Poljska i ostale zemlje biti punopravni èlanovi prilikom odluèivanja. Sada æe poljska vlada biti za stolom kao punopravni èlan podjednako kao francuska, italijanska ili britanska vlada. I ja mislim da je to politièki veoma važno. Taj politièki uticaj se na Evropsku uniju, èini mi se odmah osetio, mnogo brže nego što æe to biti sluèaj sa ekonomskim uticajem».

Neka od ne slaganja sa starim èlanicama EU odnose se na rat u Iraku, sukobu kojem su se oštro usprotivile Francuska i Nemaèka, ali ga je podržala Poljska, i neke druge nove èlanice. Èeška, Estonija, Madjarska, Letonija, Litvanija i Slovaèka, baš kao i Poljska, zajedno su u Koaliciji spremnih – zemljama koje su podržale rat za zbacivanje iraèkog lidera Sadama Huseina i uspostavljanje demokratske vlade. Pojedini analitièari smatraju da su nove èlanice Evropske Unije mnogo bliže amerièkom stavu nego što su to stare èlanice. Radek Sikorski kaže da bi to moglo da pomogne da se obnovi amerièki zamagljeni imidž na starom kontinentu.

« Proširenje Evropske unije je nešto najbolje što je u poslednje vreme moglo da se desi Sjedinjenim Državama. Mislim da æe novopridošli uspeti da ublaže anti amerièki stav koji imaju osnivaèi. Medjutim taj efekat neæe trajati veèno, ukoliko Sjedinjene Države nešto ne preduzmu. Mislim da je prijateljima potrebno da budu spaseni, i SAD bi mogle da zapoènu javne diplomatske programe i bilateralne vojne aktivnosti kako bi proširile svoj uticaj u Istoènoj Evropi».

Kada je Evropska zajednica poèela da postoji 1950. godine malo ko je mogao da zamisli da æe jednoga dana u njoj biti 25 zemalja. Medjutim sa padom komunizma i širenjem slobodnog tržišta, ne zamislivo je poèelo da se ostvaruje, na kontinentu koji je bio svedok velike nestabilnosti, krvoproliæa i tiranije.

XS
SM
MD
LG