Linkovi

Bijenale u Vitni muzeju u Njujorku - 2004-04-02


Svake dve godine Vitni muzej amerièke umetnosti prezentira panoramski pregled novih amerièkih umetnika, skandalizujuæi publiku i razgnevivši kritièare svojim izborom. Medjutim, ovaj šou koji kritièari obožavaju da mrze još uvek privlaèi ogromni broj posetilaca, puni umetnièke kolumne i zauzima zavidno mesto na naslovnim stranama medjunarodnih umetnièkih publikacija. Adam Vajnberg, direktor Vitnija, kaže da muzej organizuje Bijenale kako bi opipao puls amerièke umetnosti u ovom trenutku, a ne da bi sudio o njoj ili predskazivao buduæe trendove. Medjutim, neminovno je da se javljaju zajednièki imenitelji:

“Postoji izvestan stepen teskobe u umetnièkim delima nakon teroristièkih napada 2001. mada se sasvim mali broj radova direktno tièe napada od 11. septembra. Nismo želeli da ova izložba bude reakcija na to. Medjutim, postoji veliki broj radova, koji oznaèavaju seæanje na društvene proteste šezdesetih godina. Gotovo da postoji oseæaj da se umetnici osvræu na pionire generacije šezdesetih i neke proteste u politièkoj umetnosti kao naèin da se ponovo èuje njihov glas“.

Tri kustosa ovogodišnjeg Bijenala putovali su širom Sjedinjenih Država da bi izabrali 108 radova koji su izloženi na ovoj postavci. Svuda smo, prièa Debra Singer, videli i èuli nešto o efektima napada 11. septembra na amerièku umetnièku zajednicu.

Nije bilo grada niti zemlje u kojoj politika i taj dogadjaj nisu bili predmet razgovora. Stoga je taj intenzivni fokus u umetnièkom stvaralaštvu tokom protekle dve godine proizveo neverovatno bogati momenat da se organizuje ova vrsta izložbe. NARR: Kustosi su želeli da ohrabre dijalog izmedju razlièitih generacija amerièkih umetnika. Najstariji umetnik na ovoj izložbi ima 82 godine dok najmladji ima 25 godina. Rezultat je pogled na politièko previranje i fantastièni svet šezdesetih i sedamdesetih iz perspektive umetnika koji su sazrevali tokom tog perioda, kao i mladjih umetnika. Ko-kustos Krisi Iles kaže da su se savremeni umetnici srodili sa nemirima šezdesetih godina. Muzika i psihodelièni aspekti tog perioda odraženi su na slikama, skulpturama, instalacijama kao i filmovima i video snimcima na ovoj izložbi.

Na instalaciji umetnika koji sebe zove ”Assume vivid astro fokus“ (”Preuzmite oblièje živog astro fokusa“) gledaoci su u stanju da se utope u psihodeliène aspekte tog perioda šetnjom po multimedijskoj sobi blještavih boja sa stepeništem, dok slušaju brojne stilove muzike. Umetnik Dejvid Miler odaje poštu muzici šezdesetih i sedamdesetih, 14 metera visokim muralom na kojem su odslikani koreni ere rokenrol grupa.

“Ja konaèno odluèujem da se pozabavim jednom od svojih opsesija. Muzikom. Stoga puno elemenata mog rada ima veze ili sa istorijom rokenrola ili sa razlièitim stvarima, koje za mene karakterišu muziku i naèin za njenu integraciju u pravljenje crteža. Naravno Bijenale u Vitniju ne bi zasluživalo svoju reputaciju bez radova koji ponekad zahtevaju izuzetni angažman imaginacije, a u nekim sluèajevima dovode u pitanje i verodostojnost. Džulian Švorc je instalirala plastiène cevi koje prenose zvuk duž muzejskog stepeništa“.

Ovo delo je sistem skulptura koji prenosi zvuka duž stepeništa ove šestospratne zgrade. Taj zvuk je kolaž raznih izvodjenja mnogih umetnika, koji pevaju pesmu: ”Somewhere Over the Rainbow“ (Negde preko duge).

Èesto èudno i uvek intrigirajuæe Bijenale nije više ogranièeno na sam muzej na Medison Aveniji. Veæ drugi put Vitni udružuje snage sa Fondom za javnu umetnost i izlaže neke radove na otvorenom u Njujorškom Centralnom parku.

XS
SM
MD
LG