Linkovi

Na vest o smrti Pitera Ustinova - 2004-03-29


U zavisnosti od toga u koju enciklopediju zavirite, Pitar Ustinov je saradjivao u 50 do 60 filmova i mnogo pozorišnih komada, kao glumac, pisac, reditelj ili sva tri odjednom.Osim toga pisao je knjige, eseje i putopise. Ser Piter - koji je plemiæsku titulu dobio od kraljice Elizabete, 1990. godine - bio je mešovitog rusko-nemaèko-francusko-italijansko-etiopskog porekla. Teèno je govorio engleski, nemaèki i francuski, nešto slabije italijanski i ruski, a služio se španskim, grèkim i turskim jezikom. Rodjen je u Londonu, 1921. godine, u braku novinara i umetnice. Istanèan oseæaj za humor i satiru prikazao je još u osnovnoj školi, imitirajuæi nastavnike. U 16. se upisao na odsek glume u Londonskoj pozorišnoj školi. U roku od dve godine poèeo je da nastupa na sceni, a u 19. je napisao prvu dramu. Kada se 1942. prijavio u vojsku tražio je da bude tenkista jer bi mu to omoguæilo da sedeæi ide u borbu. U njegovoj vojnoj karakteristici piše: ”Ni pod kojim uslovima ne sme mu se poveriti komanda.“ Umesto tenkiste, dobio je zadatak da snimi vojni propagandni film.

Posle rata, Ustinov se vratio glumi, pisanju i režiranju. Prvi film u Americi, ”Kvo vadis?,“ snimio je 1951. godine, i stekao nominaciju za Oskara za ulogu rimskog imperatora Nerona. Deceniju kasnije osvojio je svog prvog Oskara za najbolju epizodnu ulogu u filmu ”Spartak,“ a drugog 1964. - takodje za epizodnu ulogu u krimi-komediji ”Topkapi.“ Ustinov kaže da je spontanost smatrao za važan element pozorišne i filmske glume:

”Ima nekih vrlo dobrih glumaca koji vam daju taèno ono što su uvežbali. Ali bili bi još bolji kada bi mogli da ostave utisak da se ono što glume stvarno dogadja u tom momentu.“

Ustonov je èvrsto verovao da znatiželja održava ljude u životu. Sebe je smatrao za beskrajno ljubopitljivog èoveka, uvek radoznalog da vidi šta æe se sledeæe dogoditi. Kada mu je bilo 70 godina upitali su ga koja mu je uloga bila najomiljenija:

”Moja najomiljenija uloga je uvek sledeæa. A to još ne znam. Sve uloge su fascinantne ako nisu krojene specijalno za vas. Jer ako jesu, onda su našli pogrešnog krojaèa, jer tu onda nema nikakvog izazova.“

Iako je uvek bio spreman da prihvati nove uloge, neki kritièari kažu da je Ustinov ponekad dozvoljavao sebi da uèestvuje u filmovima sumnjivog kvaliteta, kao što su: ”Jedan od dinosaura nedostaje,“ ili ”Èarli Èen i prokletstvo zmajske kraljice.“ Na pitanje da li bi voleo da ponovi neke uloge, Piter Ustinov je odgovorio:

”Ne bih voleo nista da ponavljam jer je život prekratak - zbog èega sam inaèe veoma zahvalan. Bilo bi užasno kada bi bio predug.“

Nekoliko decenija Piter Ustinov je radio na promovisanju Deèijeg fonda Ujedinjenih nacija, u svojstu ambasadora dobre volje. U jednom intervjuu rekao je da dobrovoljan rad smatra obavezom koju mu nameæe sreæa koju je imao u životu:

”To mi donosi veliko zadovoljstvo jer i sam imam èetvoto dece koja su relativno prijatna za gledanje, relativno inteligentna za razgovor. A kada sve ide kako treba to je vreme kada treba nešto vratiti za tu privilegiju. A svi smo svesni toga da u mnogim delovima sveta stvari ne idu baš mnogo dobro.“

Tokom pojavljivanja u Nacionalnom novinarskom klubu, ovde u Vašingtonu, 1991. godine, Ustinov je upitan da sumira svoje životne uspehe. Kada ge je jedan novinar upitao šta bi želeo da bude njegov epitaf, odgovor je bio karakteristièno nepredvidiv:

”O tome sam mnogo razmišljao. Mislim da bih želeo da na mom grobu piše,”Molim vas ne gazite po travi.“

XS
SM
MD
LG