Linkovi

Izložba u Metropoliten muzeju: Vizantija: vera i moæ - 2004-03-23


Ime Vizantija nosile su država i kultura istoènog rimskog carstva u srednjem veku. To je bilo doba neverovatnog umetnièkog opusa. Najnovija izložba u Metropoliten muzeju obuhvata period od 1261. godine, u glavnom gradu Konstantinopolju -današnjem Istanbulu - i završava se 1557.godine, kada je imperija, koja je inaèe još 1453. godine pala u ruke Otomanskih Turaka, nazvana Vizantija, što je ime po kojem je poznata i danas.

Umetnièka dela i opredmeti iz te ere, proizvedeni su primarno za pravoslavnu crkvu. To su bile pretežno ikone, bogato izvezene svilene tkanine, pozlaæeni radovi u metalu, kitnjasti rukopisi i delikatni mikromozaici - umetnièka blaga koja definišu Vizantiju. Manje od 10 posto umetnièkih radova prikazanih na ovoj postavci je ikada napustilo svoje matiène zemlje, kažu kustosi muzeja. 350 izloženih umetnièkih predmeta potièe iz 30 zemalja, ukljuèujuæi Grèku, Bugarsku, Egipat, Francusku, Italiju, Rumuniju, Rusiju, Tursku, Srbiju i Crnu goru i Makedoniju. Reè je o jednoj zbilja velièanstvenoj kulturi i veri koja je i danas inspirativna.

Medjutim, kako kažu autori izložbe, deo kulture koju su pokušali da predstave na ovoj izložbi bio je u ruševinama. Zbog sukoba na Kosovu, kustosi su morali da odlože putovanje u Srbiju. Kasnije je Slobodan Æurèiæ, profesor odseka za umetnost i arhreologiju na univerzitetu Prinston ipak je uspeo da ih odvede u Beograd. Zbog rata u Iraku, dvadesetak manastira na poluostrvu Atos nisu bili voljni da pozajme svoja blaga, ali su na svu sreæu iz drugih kolekcija pozajmljeni umetnièki objekti koji su originalno nastali na tom ostrvu.

Organizovanje ove postavke podseæalo je na neki naèin na rukovodjenje Ujedinjenim nacijama, kažu kustosi. Da bi se osigurao bezbedni transport eksponata, muzej u Njujorku je konstruisao klimatski kontrolisane sanduke koji su zatim slati na mesta poput Sinajske pustinje. Jedan od objekata na koje je kustos Helen Evans posebno ponosna je ”Sveto lice Laona,” ikona iz trinaestog veka sa likom Isusa, doneta iz Katedrale Laon u Severnoj Francuskoj. Pre èetitri godine èak i zahtev Vatikana za pozajmicu tog dela je odbijen. Ikone pozajmljene iz Manastira Svete Katarine na Sinajskom poluostrvu imaju za cilj rekonstrukciju dela jedne tamošnje crkve, koju je u šestom veku izgradio imperator Justinijan. Èetrdeset tri ikone su poredjane u grupama, onako kako su visile na zidovima originalne crkve.

U jednoj od sala u Metropoliten muzeju izložena je kolekciju mikromozaika, za koju kustos Helen Evans kaže da je ”najveæa umetnièka forma kasne Vizantije,“ i da je samo mali broj njih preostao.

Izložba je veoma bogata ikonama na zlatnoj osnovi. U galeriji sa radovima iz Manastira Svete Katarine izložene su dve velike ikone pozamljene iz moskovske galerije Tretjakov, sa likovima teologa Gregorija i Jovana Hrizostoma u prirodnoj velièini, nastale 1408. godine. Izloženi su i bogato vezeni tekstilni i dekorativni predmeti, poput jednog gigantskog bakarnog lustera. Lusteri tog tipa èesto su kaèeni u kasnim vizantijskim crkvama. Vitirne sadrže i fresko dekorativne predmete. Kustos Helen Evans kaže da bi želela da sledeæa izložba iz ove kategorije, bude organizovana pod nazivom ”Plovidba u Vizantiju,“ u okviru koje bi želela da istraži romantiènu stranu Vizantije, koja za mnoge predstavlja otelotvorenje bajke.

XS
SM
MD
LG