Linkovi

Buš najavljuje nova svemirska istraživanja - 2004-01-14


Predsednik Buš saopštiæe uskoro nove destinacije za amerièke astronaute. Oèekuje se da æe Buš narediti Agenciji za svemirska istraživanja NASI, da ponovo pošalje ljude na Mesec, zatim na Mars, onda i dalje. Dopisnik «Glasa Amerike» Dejvid Mekaleri prenosi mišljenje nekolicine eksperata o novoj predsednikovoj politici.

Posle više od trideset godina pauze, SAD ponovo usmeravaju pažnju na Mesec. Poslednji ljudi koji su kroèili na površinu Meseca bili su èlanovi posade Apola-17, u decembru 1972. godine. Meðutim, èak dve godine pre nego što su uzleteli, smanjenje budžeta od strane tadašnjeg predsednika Rièarda Niksona uslovilo je kraj svemirskog programa Apolo, tri misije pre planiranih 20 letova.

U to vreme, NASA je planirala da lansira super raketu velièine zgrade od 45 spratova, sa dodatnim motorima ugradjenim u njen prvi stepen, koja je trebalo da posluži za osnivanje prve baze na Mesecu. Predsednik Buš sada je oživeo ideju o tome. Baza na Mesecu trebalo bi da postane «odskoèna daska» za dalje misije - ka Marsu ili ka nekim asteroidima.

Kao jedan od onih koji podržavaju istraživanje svemira letelicama sa ljudskim posadama, Brajan Èejs iz Nacionalnog svemirskog udruženja, kaže da je sasvim logièno da Mesec bude prvi korak u daljem istraživanju sunèevog sistema jer je toliko blizu.

«Mesec je mnogo bliži Zemlji nego Mars i može da posluži kao test za buduæe tehnike istraživanja. Drugi razlog je taj što na Mesecu postoje mnoga prirodna bogatstva, koja mogu da budu vrlo znaèajna u razvoju nove, svemirske ekonomije, kao i za razvoj novih proizvoda koji bi mogli da se koriste na Zemlji.»

S obzirom da je Meseèeva gravitaciona sila šest puta slabija od Zemljine, lansiranjima sa Meseca bi se uštedela energija. Nekadašnji šef istraživanja u NASA-i, Majkl Grifin podržava ljudske misije na Mars, ali kaže da putovanje na Mesec, pre nego na Mars, ima i prednosti i mane.

«Ono što je prednost baze na Mesecu jeste da bi mogli da uèimo kako da duži period opstanemo na drugim nebeskim telima i da, kada stvari krenu neželjenim tokom, a to æe se sigurno dešavati, budemo na samo tri dana od Zemlje. Mana je svakako to što æe se novac trošiti na nešto što definitivno nije interesantno kao Mars.»

Neki eksperti èak veruju da ponovne misije na Mesec samo odvlaèe vreme i novac od odlaska èoveka na Mars. Predsednik Udruženja za sitraživanje Marsa (Mars Society) Robert Zubrin, istièe da konaèni cilj treba da bude – sletanje ljudske posade na Mars, jer je, kako kaže, «Mars nauka, izazov i buduænost». On naglašava da ljudi treba da stignu na Mars u narednih 10, a ne narednih 50 godina, i dodaje da ljudi mogu mnogo više da otkriju o tome da li je na Marsu bilo života, nego roboti. Brajan Èejs iz Nacionalnog svemirskog udruženja se slaže:

«Ljudi na licu mestu uvek mogu mnogo više da saznaju od robota. Intuicija i oseæaj za razumevanje neèije životne sredine je nešto što ne može jednostavno da se ugradi u robota.»

Za razliku od njega, istorièar sa Univerziteta Djuk, Aleks Roland, koji se istim poslom bavio i u NASA-i, kaže da je diskutabilno koliko prisutvo astronauta doprinosi nauènom napretku misije. Pored, toga, kako kaže Roland, to troškove misije poveæava desetostruko:

«Kad god letelice imaju ljudsku posadu, misija se menja. Umesto istraživanja i nauke, komunikacije ili vremenskih uslova, cilj postaje održavanje života i povratak žive posade. To ogranièava kretanje letelice, kolièinu opreme koja se nosi i dužinu boravaka u svemiru, a rizik koji se može preuzeti svodi na minimum.»

Jasno je da predsednik Buš ne sledi ovaj savet. Kako su zvanièici Bele kuæe objasnili, Buš oèekuje stalno ljudsko prisustvo na Mesecu do 2015. godine, a na Marsu, možda dvadeset godina odnosno jednu generaciju kasnije.

XS
SM
MD
LG