Linkovi

Srbija izmedju izbora: put ka transatlantskim institucijama - 2003-12-04


U Glasu Amerike, održana je konferencija na temu ”Srbija izmedju izbora: put ka transatlantskim institucijama,“ na kojoj su ekspertska izlaganje izneli Januš Bugajski, direktor istoènoevropskih studija u Centru za strateške i medjuanrodne studije, Obrad Kesiæ, analitièar vašingtonske kompanije ”TSM Konsaltants,“ Damjan de Krnjeviæ Miškoviæ, analitièar organizacije ”Nešenel interest,“ i Daniel Server, direktor Balkanske inicijative u Amerièkom institutu za mir. Prenosimo kratak pregled njihovih izlaganja.

Pojam ”nezavisnost“ tumaèen je na razne naèine na prostoru bivše Jugoslavije tokom proteklih deset godina i bio izvor razdora, trzavica, rata... Medjutim, Januš Bugajski iz Centra za straške i medjunarodne studije pokušao je da u svom izlaganju obrazloži pozitivnu stranu nezavisnosti, kao iznenadjujuæeg katalizatora zajedništva. Prema Bugajskom, ako je pojedinim zemljama nemoguæe da se pridruže veæim evropskim strukturama zajedno, onda je opravdano da to uèine odvojeno. Konaèan rezultat sticanja nezavisnosti ipak bi se, na kraju, pokazao kao proces koji ujedinjuje jer bi te iste zemlje -- bilo da se radi o nezavisnoj Srbiji, Crnoj Gori ili pak Kosovu -- ponovo bile povezane zajednièkim strukturama u kojim bi bile oslobodjene medjusobnih prepirki izazvanih uskim nacionalnim interesima. Obrad Kesic, iz konsultantske kompanije TSM, osvrnuo se na podele unutar Srbije, kako u politièkom životu, tako i u domenu tumaèenja istorije, civilizacijskih vrednosti i sveukupnog nacionalnog profila. Kesiæ definiše te podele kao glavne prepreke na putu ka suštinskim reformama i demokratizaciji. Glavni razdor unutar politièke i intelektualne elite zemlje, smatra Kesiæ, zasniva se pitanjima da li je Srbia levièarska zemlja koja se idetifikuje sa SFRJ ili je Srbija antikomunistièko društvo koje svoj legat vuèe iz crkve i nacionalnih vrednosti. Da bi Srbija bila u stanju da uspostavi zdrave odnose sa svojim susedima i da bude poztivan uticaj u svom okruženju -- što od nje oèekuje medjuanrodna zajednica i èime uslovljava njeno pridruživanje Evropi -- Srbija najpre mora da obnovi zdrave odnose unutar same sebe, na svim nivoima koji karakterišu profil i karakter zemlje. Prema Kesiæu, prošla su vremena kada je u fokusu svega bilo protivljenje režimu Slobodana Miloševiæa; sada je pozitivan naboj od kritiènog znaèaja za dalji razvoj Srbije.

Damjan de Krnjeviæ Miškoviæ iz organizacije Nešenel interest usredsredio je svoje izlaganje na reformu oružanih snaga Srbije i Crne Gore. Citirajuæi list ”Vol strit džurnal“ koji je poèetkom oktobra zabeležio ”Ko je mogao da se nada da æe Srbi biti bolji prijatelji Amerikancima nego Francuzi,“ Krnjeviæ se osvrnuo i na moguænost upuæivanja 1000 vojnika iz SCG u mirovnu misiju u Avganistan. On je ukazao na prednosti koje bi vojska SCG imala od direktnog kontakta sa amerièkim i drugim snagama NATO-a na terenu. Krnjeviæ Miškoviæ je posebno ukazao na zavidna ostvarenja postignuta pod ministrom odbrane Borisom Tadiæem. On je naglasio da je pred Tadiæem bio ogroman zadatak u preobražaju vojske koja je tokom decenije rata postala izlovana, sa nepostojeæom infrastrukturom, ophrvana korupcijom i mentalitetom izlacije i konspiracije. Pribegavši svom -- kako je Krnjeviæ rekao -- ”demokratskom instinktu“ Tadiæ je uspeo da vojsku stavi pod civilnu kontrolu, suzbije korupciju, zavede kontrolu njenih finansijskih transakcija i razreši dužnosti 21 generala i preko 300 visokih oficira.

Daniel Server iz Amerièkog instituta za mir naglasio je da je nema neostvarivih ciljeva kad Evropska unija i SAD zajednièki streme istom cilju i kao primer naveo oèuvanje državne zajednice koja je faktor stabilnosti u regionu. On, medjutim, ne deli entuzijazam u pogledu reforme vojske i ukazuje na izostanak preko potrebne reforme u redovima policije i obaveštajnih službi. Srbija je propustila kritièan momenat koji je mogao da ubrza reforme i stavi zemlju na put prosperiteta. Taj propust se - prema Serveru - desio upravo oktobra 2000. kada je srušen Miloševiæ i kada nove vlasti nisu imale dovoljno odvažnosti ili snage da se obraèunaju sa ostacima Miloseviæevog režima. Pokazalo se, smatra Server, da je taj propust imao tragiène posledice - ubistvo premijera Zorana Djindjiæa. U svetlu predstojeæih izbora Daniel Server izražava zabrinutost što se haški optuženici nalaze na listama kandidata i ukazuje da je Srbija ponovo pred kritiènim trenutkom: pruža joj se prilika da se odluèi za reforme ili, kako je rekao, za ”antireforme“ i da glasa za ili protiv onih koji podržavaju punu saradnju sa Haškim tribunalom kojom se uslovljava integracija Srbije u transatlantske institucije.

XS
SM
MD
LG