E.H.: Èinjenica da je iraèko stanovništvo tako raznoliko, verski i sekularno, samo po sebi ne predstavlja prepreku na putu ka demokratiji. Postoje brojna razlièita društva i zemlje, ukljuèujuæi SAD, koje cvetaju u demokratskom sistemu. Problem je da istorijat zajednica u Iraku pokazuje da one nisu imale podjednaka ovlašæenja i podjednaku podelu vlasti, a to je preduslov za opstanak demokratije. To je izazov sa kojim je suoèen Irak -- kako formulisati sistem podele vlasti.
B.M.: U procesu preobraženja Iraka, kakve bi mogle da budu konkretne politièke mera i odgovornosti SAD?
E.H.: SAD govore o dvogodišnjem vremenskom periodu. Nije izvesno šta bi u tom periodu moglo da se dogodi i ostvari. Ono što bi SAD želele da uèine na planu politièke rekonstrukcije jeste da pomognu u osnivanju privremene iraèke vlade, da se stvore uslovi pod kojima bi ta vlada mogla da preuzme odgovornost za civilni red, da se donese novi ustav i razmotre druge reforme i tokom vremena održe izbori. SAD su odredile dvogodišnji period za realizaciju tih ciljeva. Što se tièe odgovornosti SAD, mislim da je najvažnije da se na politièkom planu SAD ne mešaju u izbor politièkog lidera, veæ da stvore uslove u toj zemlji, koji æe omoguæiti da najkvalifikovanije snage izbiju na površinu i steknu lokalnu legitimnost i podršku. Uloga SAD je da olakšaju taj proces.
B.M.: Da li postoje plan i finansijska sredstva za obnovu iraèkog društva i ko bi obavio taj zadatak?
E.H.: O tom pitanju treba razmisliti na planu fizièke rekonstrukcije i politièke konstrukcije. Na planu fizièke rekonsturkcije, SAD su veæ najavile ugovore koji su dodeljeni velikim amerièkim kompanijama za obnovu puteva, škola, bolnica i drugo, da bi Irak ponovo postao moderna zemlja. Na politièkom planu konstrukcije - a namerno ne kažem obnove, jer se ovo tièe stvaranja neèeg novog, a ne obnove starog - SAD planiraju da odigraju vodeæu ulogu, dok na planu humanitarne pomoæi, Vašington namerava da ukljuèi UN i druge multilateralne organizacije. Kako to sada izgleda, u fizièkoj obnovi zemlje, odnosno infrastrukture, uèestvovaæe uglavnom SAD, a medjunarodne humanitarne organizacije æe odigrati važnu ulogu u domenu humanitarne pomoæi. SAD æe za sada i u dogledno vreme imati primarnu ulogu u politièkoj konstrukciji iraèkog društva. SAD planiraju da potroše stotine milijardi dolara na stvaranje demokratskog društva u Iraku. Amerièki poreski obveznici bi treblao da odluèe da li, dugoroèno gledano, žele da podrže takav projekt.
B.M.: Pomenuli ste dvogodišnji vremenski period. Da li je to stvarno dovoljno za stvarnje demokratskog Iraka i da li æe zapadno prisustvo u toj zemlji potrajati duže vreme?
E.H.: Procena amerièkih funkcionera da æe SAD ostati u Iraku dve godine, po mom mišljenju, veoma je konzervativna. Nigde u svetu se nije dogodilo da se za dve godine obezbedi dovoljna humanitarna pomoæ, obnovi infrastruktura i uvede demokratija. To se nigde nije dogodilo. Potrebno je daleko više vremena. Bojim se da æe u sluèaju Iraka taj proces potrajati decenijama. SAD govore o dvogodišnjem periodu, jer bi u protivnom neko drugo saopštenje svetskoj javnosti i amerièkom narodu uzrokovalao veliku kontroverzu. Moramo biti realisti i oèekivati da æe taj proces potrajati godinama. Problem je u tome da Iraèani neæe pozdraviti tako dugo angažovanje SAD u svojoj zemlji. Pravi izazovi za SAD i Britaniju i druge leže u obezbedjivanju uslova da sami Iraèani stvore svoju novu, demokratsku upravu, ali da tu zemlju ne napuste prebrzo da se ne bi vratila haosu. To je izazov koji stoji pred SAD.