Linkovi

Škole o ratu - 2003-04-13


Sedamnaestogodišnji Kajl Rodžers živi u mestu Springfild u Virdžiniji, jednom od prigradskih naselja u okolini Vašingtona u kojem žive brojne porodice vojnih lica. Osim što prati televizijske vesti o ratu u Iraku, Kajl saznaje ponešto o tom konfliktu i u školi.

”Èitamo novine i prièamo o ratu...nije da smo direktno umešani, ali znamo ljude koji su sada tamo. Jedan od naših uèitelja ima sina koji je na frontu, a tamo su i roditelji nekih od naših drugara. Može se videti da su svi više zabrinuti nego što je uobièajeno“.

Mustafa Abdel Karim završava èetvrtu godinu srednje škole u Ferfeksu, takodje jednom od predgradja Vašingtona u državi Virdžinija. I on dosta sluša o ratu u školi.

”O ratu se ne prièa samo na èasovima istorije i politièkog uredjenja, veæ i na èasovima engleskog jezika i novinarstva. Dakle, teško je ne èuti prièe o ratu dok smo u školi“.

Rat je u stanju da probudi jake emocije i stavove medju uèenicima u Vašingtonu i okolini, gde su mediji vrlo aktivni, a mnogi ljudi rade u Pentagonu i obližnjim vojnim bazama. Ima i dosta imigranata sa Bliskog istoka. O svemu tome govori i sledeæa izjava nastavnice politièkog uredjenja u srednjoj školi u Fols Èurèu, u Virdžiniji, Gejl Long.

“Mnoge uznemiravaju snimci ubijanja i krvi. Imam uèenike èetvrte godine na koje je veliki utisak ostavila èinjenica da su na bojnom polju u Iraku i njihovi vršnjaci, osamnaestogodišnjaci i devetnaestogodišnjaci. Imam i uèenike koje zanima vojna stragtegija, kao i one koji žele dublju analizu rata. Na kraju, ima i onih koji ne žele da razmišljaju o ratu pošto ih on suviše uznemirava“.

Okružno nastavno veæe u Ferfeksu ustanovilo je nekoliko osnovnih pravila za raspravu o ratu. Koordinatorka za sociološke studije Sara Šub kaže da se najveæa pažnja poklanja objektivnosti diskusije, i kontinuitetu nastave koji je potreban da bi uèenici sa uspehom završili standardizovane testove na kraju školske godine.

”U celini gledajuæi, nastavnici ne menjaju program nastave, ali takodje znaju da moraju da obrate pažnju na pitanja koje postavljaju uèenici. Mislim da nastavnici moraju da objasne zašto amerièki predsednik misli da amerièka vojska treba da bude u Iraku, zašto ima antiratnih demonstranata na amerièkim ulicama, kao i zašto oni misli da amerièkoj vojci nije mesto u Iraku. Mislim da nastavnici treba da uzmu u obzir argumente obe strane“.

Mustafa Abdel Karim kaže da su najinteresantnije diskusije o medijskom izveštavanju iz rata.

”Tome smo posvetili najveæu pažnju na èasu novinarstva. Nastavnik nam uvek pokazuje neke primere iz izveštavanja CNN-a i pita nas da li mislimo da je ta kuæa nepristrasna. Mnogi istièu da postoji sloboda govora, ali koliko zaista mediji smeju da otkriju pravo stanje? O tome svemu smo posebno govorili u lekcijama o Prvom amandmanu ustava koji garantuje slobodu govora“.

Mustafina porodica je muslimanskog porekla iz Egipta. On kaže da se u toku diskusija o ratu nije oseæao neugodno, veæ da ih je video kao izvor informacija.

“Mislim da zbog mog porekla, mnogi nastavnici i uèenici žele da mi postavljaju pitanja. Oni pitaju šta mislim o razvoju ratnih dejstava, kakav je moj stav o svemu tome, jer, nastavnici pogotovo, žele da èuju i suprotno mišljenje”.

Iako nastavnici i uèenici tvrde da pokušavaju da poštuju medjusobne stavove, debate se èesto nastavljaju i na hodniku. Kajl Rodžers kaže da su neke od najintenzivnijih diskusija vodjene tokom ruèka.

”Simpatizeri Republikanaca istièu da Amerika mora da pomogne Iraèanima vojnom akcijom, dok oni naklonjeni Demokratama smatraju da je uzrok rata nafta. Mislim da slušanje tudjih stavova pomaže u osvešæavanju, ali da u osnovi ne može da promeni vaše mišljenje“.

Mustafa Agdel Karim kaže da su školski zvanièni ustanovili odredjena ogranièenja za debatovanje. Na jednom od èasova od uèenika se zahteva da se drže zadate teme. Kada je grupa uèenika želela da ueèstvuje u nacionalnom podnevnom protestu protiv rata, direktor ih je upozorio da æe biti kažnjeni ukoliko napuste školsku zgradu.

XS
SM
MD
LG