Linkovi

Roj Gatman o ratnim izveštajima u amerièkim medijima - 2003-03-29


R.G.: Moje mišljenje je da amerièki mediji izveštavaju suviše obimno. Nema naèina na koji bi gledaoci mogli sve to da vide i saslušaju. Ako proèitate samo dva dnevna lista i pogledate neke televizijske emisije, veæ ste u suštini prezasiæeni. Mislim da je problem u prevelikom kvantitetu, a nisam siguran da su novinari dovoljno upoznati sa samom tematikom, koja èesto nije dovoljno razraðena ili dobro prezentirana. Nedostaju analize koje bi stvarno objasnile šta se dogadja. Medjutim, sve u svemu, moram reæi da je izveštavanje impresivno, opsežno i èesto preobimno.

B.M.: Da li amerièki mediji dovoljno izveštavaju o raspoloženju prema ovom ratu drugde u svetu?

R.G.: Mediji obaveštavaju o ratu, a rat je prièa za sebe. Nisam siguran da ratni izveštaè, pogotovo onaj koji je pridružen amerièkim oružanim snagama, može na odgovarajuæi naèin da prenese gledišta drugih zemalja ili svetskog javnog mnjenja. Mislim da je to nešto što je teško postiæi. Opšte uzevši, trebalo je da amerièki mediji uoèi rata izveštavaju o raspoloženju svetske javnosti prema predstojeæem ratu, što nije uèinjeno. Èini mi se da amerièki mediji skoro da nisu istražili i analizirali šta se dogadjalo u bilo kojoj od velikih evropskih zemalja, èiji su lideri i narodi bili protiv amerièkog nametanja rata. To se odnosi i na stanovništvo Velike Britanije, koja je pružila najveæu podršku amerièkoj politici prema Iraku, kao i na Španiju, Nemaèku, Rusiju i druge zemlje. Amerièki mediji nisu pružili dublje analize pitanja rata i mira, odnosno razloga zbog kojih je tako veliki broj ljudi i lidera onespokojavao kurs kojim je predsednik Buš konaèno odluèio da krene.

B.M.: Šta smatrate da bi mediji u ovom trenutku trebalo da promene u naèinu izveštavanja?

R.G.: Svakako sam se nadao da bi, recimo, televizijske stanice sa kontinuiranim, danonoænim programom vesti, mogle neprekidno da podseæaju gledaoce -- evo gde smo sada, evo gde smo bili i u kom pravcu izgleda da se kreæemo. Drugim reèima, da pruže opštu, kontekstualnu sliku razvoja dogadjaja. Bez toga, svi izveštaji pojedinaènih novinara - od kojih su neki briljantni - nezavisnih izveštaèa i onih koji su pridruženi amerièkim oružanim snagama, izgubili su se u masi mediokriteta. Evo vam jednog primera, mada se ne seæam koja je televizijska mreža emitovala taj izveštaj... Seæam se, medjutim, izvanrednog izveštaja, drugog dana rata, u kojem novinar iz Um Kasra, pridružen amerièkim trupama, opisuje da ih je samo nekoliko dana ranije, kada su stigli, lokalno stanovništvo doèekalo radosno i sa cveæem. Medjuitm, dan kasnije, to raspoloženje se sasvim promenilo - postalo je hladno, distancirano i neprijateljsko. To je primer pravog novinarstva. Taj izveštaj je posle jednog dana ukazao na dramtiènu promenu situacije i realnost, suprotno površnim utiscima u izveštajima prvog i drugog dana kampanje. Ali, taj izvestaj je emitovan samo jednom i izgubio se. Medjutim, baš taj izveštaj je doèarao tu opštu i stvarnu sliku i to daleko realnije nego mnogi drugi izveštaji. Stoga mislim da je za medije, posebno televiziju, veoma važno da izaberu izveštaj koji iz pravog ugla rasvetljava realnu situaciju i razvoj dogadjaja. Ne treba dopustiti da nas pregazi kvantitet izveštaja, što mislim da se sada dogadja.

XS
SM
MD
LG