Linkovi

Objavljen genetski kod miša - 2002-12-16


Pas je najbolji èovekov prijatelj, ali miš je najbolji prijatelj nauènih istraživaèa. U genetskom smislu miševi su veoma slièni ljudima, a pošto se brzo razmnožavaju nauènici na njima mogu da sprovode eksperimente koje ne mogu na ljudima. Zbog toga je katalogiziranje genetskog koda miša postalo još važnije po objavljivanju ljudskog genetskog koda, poèetkom prošle godine. Više od godinu dana pre roka jedan medjunarodni konzorcijum nauènika katalogizirao je više od 96 odsto koda koji, praktiènim jezikom reèeno, predstavlja osnovnu šemu mišjeg organizma. Direktor amerièkog Nacionalnog instituta za genetska istraživanja, Frensis Kolins, kaže da je utvrdjeno da za 99 posto od 30 hiljada mišjih gena postoji odgovarajuæi gen u ljudskom organizmu. To znaèi da æe, eksperimentišiæi sa miševima, nauènici moæi da saznaju mnogo o bolestima koje napadaju ljude:

”Dobijanje genetskog koda miša baca novo, èudesno svetlo na razumevanje te životinjice, ali i na drugog sisara koga najbolje poznajemo - nas same.“

Smatra se da je zajednièki predak èoveka i miša živeo pre 75 miliona godina, u doba dinosaurusa. Uprkos evolucionim razlikama, opšta biološka struktura i funkcije zajednièki su svim sisarima. Pošto geni predstavljaju hemijske instrukcije æelijama da proizvode proteine koji obavljaju te funkcije, èlan istraživaèkog konzorcijuma Erik Lander, sa Masaèusetskog instituta za tehnologiju, kaže kako ne iznenadjuje da èovek i miš imaju toliko sliènih gena:

”U stvari, miš je ogledalo u kome možemo da posmatramo èoveka. Danas uvidjamo prednost posedovanja dve genetske mape - ne samo radi opštih pitanja biologije veæ i biomedicine, jer uporedjujuæi sa mišjim sada jasnije vidimo šta se nalazi u ljudskom genetskom kodu.“

Nauènici sada rade na katalogizaciji genetskog koda psa, maèke, šimpanze i drugih živih biæa. Oni kažu da æe šire moguænost uporedjivanja još više ubrzati istraživanja ljudskih bolesti. Analiza objavljena u èasopisu ”Nature“ pokazuje da je genetski kod miša za oko 14 procenata kraæi od ljudskog. Ljudski kod je duži zato što je ispunjen takozvanim ”otpadnim sekvencama“ koje se ponavljaju i èija funkcija još nije poznata. Zbog toga mišji genetski kod izgleda ”uredniji“ od ljudskog. Erik Lander kaže da uporedna analiza omoguæava nauènicima da uoèe koji delovi ljudskog genetskog koda imaju sporednu funkciju. Medjunarodni konzorcijum nauènika objavio je mišji genetski kod na internetu, kako bi i drugi nauènici mogli besplatno da ga koriste. Smatra se da æe to uticati na mlade istraživaèe da razrešavaju mnoge preostale misterije života. Istovremeno, nauènici nisu hteli da komentarišu genetsku mapu miša koju je pre više od godinu dana objavila firma Selera džinomiks, iz Merilenda, ali koja može da se dobije samo uz plaæanje odredjene cene.

XS
SM
MD
LG