Linkovi

Džejms Huper, Organizacija za medjunarodno pravo i politiku, o definitivnom statusu Kosova - 2002-12-09


Dž.H.: Teško je napraviti razliku izmedju suštinskih i tehnièkih pitanja, jer su medjusobno povezana. Prvo i najvažnije bilo je pitanje konaènog statusa: da li je Kosovo deo Srbije, deo Jugoslavije, nezavisno, ili æe imati neki treæi, alternativni status? Drugo po važnosti pitanje se odnosilo na Kosovsku Mitrovicu i granice Kosova: ako bi Kosovo bilo nezavisno, da li bi bio jedinstvena celina ili bi severni deo Kosova i Kosovska Mitrovica pripali Srbiji? Treæe bitno pitanje se odnosilo na bezbednost svih gradjana Kosova, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost, i buduæu ulogu KFOR-a. Sve tri strane -- medjunarodna zajednica, delegacija Srba i delegacija kosovskih Albanca -- smatrali su da bi iz bezbednosnih razloga KFOR- trebalo da ostane u toj pokrajini i da je to od presudne važnosti. Èetvrto pitanje se bavilo pravom srpskih izbeglica i pripadnika nacionalnih manjina da se vrate na Kosovo. Peto, rešavanjem pitanje privrede, privatne svojine, i rudnika Trepèa, èija je ekonomska važnost u velikoj meri, kako mnogi smatraju, preuvelièana. Velika pažnja je takodje posveæena zaštiti spomenika i verskih objekata, kao i buduènosti UNMIK-a i OEBS-a.

B.M.: Ssta biste mogli da nam kažete o tehnièkoj strani problema?

Dž.H.: Pre nego sto se uopšte može pregovarati, potrebno je postiæi saglasnost o èemu ce se diskutovati. Formulisanje radnog programa je, pod uslovima simuliranja, odmah stvorilo teškoæe. Srbi i kosovski Albanci imaju veoma opreèna gledišta o tome šta kako bi radni program takvih pregovora trebalo da izgleda. Postavlja se pitanje da bi konaèan status Kosova trebalo uopšte da bude na dnevnom redu? Drugo, pod èijim pokroviteljstvom bi se pregovori vodili -- Ujedinjenih nacija, Kontakt grupe, kontakt grupe plus UN i drugih, ili pod nekim novim aranžmanom. Treæe, šta bi poslužilo kao osnova pregovara-- da li bi to bio sporazum iz Rambujea ili rezolucija Saveta bezbednosti UN 1244 . Izražena je zabrinutost da bi, recimo, ako se koristi rezolucija UN 1244, to znaèilo odricanje od nekih suštinski važnih poenti. Èak je i pitanje lokacije pregovora imalo svoj znaèaj. Mada je ono bilo lakše i manje emotivno, interesantno je da su dve strane dugo i o tome razgovarale, tako da smo ga kasnije iskljuèili zbog prevelikog gubitka vremena.

B.M.: Kakva bi mogla da bude uloga SAD na takvim pregovorima?

Dž.H.: Konkretno, tokom tih simuliranih pregovora, SAD su uèinile sve da ostanu neutralne, bez ikakve podrške jednoj ili drugoj strani. Želeli smo da dve strane - srpksa i albanska - pridju pregovorima na maštovit, kreativan naèin, bez našeg politièkog uplitanja. Odrzali smo tri sesije simuliraih pregovora i posle svake ustanovili da dve strane nisu mogle da samostalno reše probleme sa kojima su suoèene. Uvek su se na kraju obraæale SAD ili medjunarodnoj zajednici za pomoæ. Kada su SAD preuzimale aktivniju ulogu, postizanje sporazuma ili saglasnosti izgledalo je verovantije, a kada SAD nisu uèestvovale, nije se mnogo odmicalo od mrtve taèke.

XS
SM
MD
LG