Linkovi

Šta kaže Evropa? - 2002-09-02


Odmah posle 11. septembra gradjani evropskih gradova izašli su na ulice i prikazali solidarnost sa Amerikancima. Ne baš proamerièki francuski list L’ Mond, proklamovao je: Sada smo svi Amerikanci. NATO je aktivirao svoj ”èlan pet,“ koji kaže da napad na jednu zemlju èlanicu predstavlja napad na sve. Nešto kasnije, mnoge evropske zemlje poslale su vojnike, avione i brodove u Amerikancima predvodjene akcije u Avganistanu. Evropska unija je pokrenula akciju hvatanja terorista i blokiranja njihovih finansijskih izvora i pojaèala sudsko-policijsku saradnju sa Sjedinjenim Državama. Zemlje unije su se prvi put dogovorile o zajednièkoj definiciji terorizma i zajednièkoj poternici, kako bi spreèile teroriste da prelaze njene porozne unutrašnje granice. Ali, godinu dana kasnije, transatlantske veze su postale zategnute i mnogi Evropljani su nezadovoljni zbog, kako smatraju, sve veæe amerièke agresivnosti.

Profesor Džerom Šeriden, šef Briselskog centra Amerièkog univerziteta, kaže da su mnogi Evropljani gnevni jer smatraju da Bušova administracija ima tendenciju da se ne obazire na mišljenje drugih.

”To je veoma razlièito od naèina na koji se ponašaju Evropljani. Kultura politièkog dogovora mnogo je jaèa u Evropi.“

Profesor Šeriden kaže da su odbacivanje protokola iz Kjota od strane Bušove administracije, amerièko nametanje carina na neke proizvode od èelika i insistiranje na imunitetu amerièkih gradjana od sudjenja pred novim Medjunarodnim kriviènim sudom, produbili transatlantski jaz.

Ali ni jedno pitanje ne uznemirava Evropljane više od tvrdnja Vašingtona o neophodnosti svrgavanja iraèkog predsednika Sadama Huseina oružanom silom. Evropske vlade se slažu da je Sadam Husein opasan, ali veruju da su iraèke ambicije za sada pod kontrolom. Oni se plaše da bi preventivni napad na Irak samo dolio ulje na politièke vatre koje veæ plamte Bliskim istokom. Profesor Šeriden kaže kako evropski lideri smatraju da je rešenje izraelsko-palestinskog problema daleko hitnije od napada na Irak:

”Evropljani definitivno samatraju da koren terorizma i islamskog fundamentalizma leži u izraelsko-palestinskom konfliktu. I definitivno postoji gledište da se na polju terorizma ništa neæe promeniti ukoliko Sjedinjene Države ne poènu da se aktivno bave izraelsko-palestinskim pitanjem.“

Drugi analitièar, Stiven Everts, iz londonskog Centra za reformu Evrope, kaže da nema ništa protiv da Sjedinjene Države iskoriste svoju ogromnu vojnu premoæ sve dok se ona koristi na pravedan naèin. On kaže kako Evropljani smatraju da se Bušova administracija preterano oslanja na vojnu silu u rešavanju svetskih problema, umesto da je koristi zajedno sa diplomatijom i ekonomskom pomoæi, koje on naziva ”mekim“ instrumentima bezbednosti.

”Evropljani bi trebalo da istaknu da je vojna sila neophodna ponekad i trebalo bi da se i sami više pozabave takvom, ”tvrdom“ vrstom bezbednosti. Ali to istovremeno ne pomaže u rešavanju veæine dominantnih problema sa kojima je svet suoèen. Potrebno je napraviti mudru mešavinu ”tvrdih“ i ”mekih“ instrumenata bezbednosti. A u ovom trenutku Amerika ne pruža takvu mudru mešavinu.“

Javnost u Evropi se u najveæoj meri protivi amerièkom napadu na Irak i evropski politièari su prinudjeni da o tome vode raèuna. Prema najnovijim anketama, od svakih èetvoro gradjana Nemaèke i Francuske, troje se protivi napadu na Irak, a isto smatra 60 odsto Britanaca. Nemaèki kancelar Gerhard Šreder je rekao da njegova zemlja neæe uèestvovati u takvoj akciji, a Francuska insistira da napad na Irak može da odobri samo Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija. Èak i Britanija, glavni evropski saveznik Sjedinjenih Država, pokušava da navede Ujedinjene nacije da odrede rok do koga bi Sadam Husein trebalo da ponovo primi inspektore za naoružanje, u okviru nastojanja da se isprobaju sve druge opcije pre nego što se krene u rat.

XS
SM
MD
LG