Linkovi

Amerièka politika prema Iranu - 2002-07-26


Neimenovani izvori i izveštaj u uglednim novinama i demantiji koji su usledili od strane visokih amerièkih zvaniènika otkrili su konflikt u okviru Bušove administracije o tome kako izaæi na kraj sa Iranom. Vašington post je u izdanju od utorka ocenio da je Bušova administracija izgubila svaku nadu i odustala od dalje saradnje sa iranskim predsednikom Muhamedom Hatamijem i njegovim reformskim saveznicima. U izveštaju se citiraju neimenovani funkcioneri administracije koji tvrde da je Hatami spor i neiskren u sprovodjenju reformi i da æe se Sjedinjene države obratiti direktno iranskom narodu da bi ga ohrabrile na putu ka promenama. Samo nekoliko sati pošto je taj izveštaj izašao iz štampe, funkcioneri Bele kuæe i Stejt departmenta su ga demantovali, istièuæi da æe Sjedinjene države nastaviti da traže naèine za saradnju sa iranskim vlastima kada i gde god to bude prikladno. Vašington post istièe da je zvaniènik amerièkog saveta za nacionalnu bezbednost Zalmaj Kalizad u emisiji Glasa Amerike na jeziku Farsi promovisao takvu promenu amerièke politike. Ipak, u intervjuu Kalizad je istakao da su Sjedinjene države voljne da zvanièno, a ne nezvanièno razgovaraju, sa iranskim vlastima.

Entoni Kordsman iz nevladinog centra za strateške i medjunarodne studije kaže da dok postoji zvanièno amerièko nestrpljenje zbog tempa u Hatamijevim reformamai, za sada nema oèigledne promene u politici.

”Ono što možda postoji, jeste set politièkih odluka koje prepoznaju slabost Hatamijeve frakcije i po mom mišljenju, rastuæe javno nezadovoljstvo njegovom nesposobnošæu da se suoèi sa dogmatskim verskim liderima koji se protive reformama.“

Predsednik Hatami prvi put je izabran 1997. a drugi put prošle godine. Hatami važi za umerenog lidera spremnog za reforme. Njegovi napore su ipak èesto zauzdavali èvrstorukaši koji odbacuju reforme, pogotovo poboljšavanje odnosa sa zemljom koju vide kao ”velikog Satanu“. Debata o Hatamiju ne postoji samo u Bušovoj, veæ je bila deo i Klintonove administracije. Kordsman ukazuje da postoje oštre razlike izmedju umerenih i èvrstorukaša i u Iranu i u Sjedinjenim državama.

”Ovde postoji podela u stavovima i politici medju mnogim ekspertima. Bio bih vrlo oprezan u ocenjivanju politièkih borbi po tom pitanju izmedju Stejt departmenta, Pentagona i predsednika. Buš je svakako pokazao da on komanduje. Ukoliko bude unutrašnjih nesuglasica u Americi, smatram da bi vrlo mogle da budu rešene u korist predsednika Buša.“

Buš je obeležio Iran kao deo takozvane ”osovine zla“ u kojoj su i Irak i Severna Koreja. 12. jula Buš je izdao saopštenje u kojem je optužio neizabrane ljude u Iranu da sprovode ”beskompromisnu i destruktivnu politiku“ koja je malo uradila na poboljšanju uslova života iranskih gradjana. Iako je to saopštenje prošlo gotovo neopaženo u Sjedinjenim državama, privuklo je veliku zainteresovanost u Iranu. Hatami i vrhovni lider Ajatola Ali Hamnei osudili su Bušovu izjavu nazvavši je mešanjem u unutrašnje stvari Irana.

XS
SM
MD
LG