Linkovi

Intervju sa Nejtanom Bejnom, savetnikom amerièkog sekretara za odbranu za pitanja Balkana - 2002-07-20


N.B.: Nasa pozicija u vezi sa uspostavljanjem tesnjih veza sa Jugoslavijom i sa Vojskom Jugoslavije je istovetna kao i pozicija NATO-a. Kao sto ste pomenuli, jedan od uslova je bio uklanjanje generala Pavkovica. Pavkoviceva izjava da ce povesti sudski postupak protiv predsednika Jugoslavije ukazuje da on ne shvata koncept civilne kontrole nad vojskom. Druga dva sporna pitanja se odnose na ekstradiciju optuzenih za ratne zlocine Haskom sudu, i omoguæavanje pristupa relavantnim dokumentima kako Haskom tribunalu tako i advokatima odbrane. Trece sporno pitanje se tice prekida odnosa izmedju Vojske Jugoslavije i Vojske Republike Srpske. Mi razumemo da su veze izmedju ta dva vojna establismenta formirane kao rezulatat istorijskih okolnosti. Na primer, mada je vojska Republike Srpske oruzana formacija zasebnog entieta u zasebnoj drzavi, Bosni i Hercegovini, ta vojska i Vojska Jugoslvije imaju zajednicki penzioni sistem. Beograd je placao mnoge oficire Vojske Republike Srpske i slao oficire Vojske Jugoslavije da sluze u vojnom establismentu Republike Srpske. To ne samo da su neobicne okolnosti za dve zasebne drzave, vec se time krsi Dejtonski sporazum. SAD zele da se te takve veze prekinu. Primera radi, bilo bi neprihvatljivo da kanadske oruzane snage finansiraju americke vojnike i suprotno.

B.M.: Kao jos jedan od uslova koji se pominju u Briselu je ponistavanje presude koja je protiv lidera Alijanse doneta u Beogradu. Kakav je vas stav u tom podgledu?

N.B.: Mi se slazemo da treba ponistiti tu odluku koja je doneta u vreme Milosevicevog rezima. Smatramo takvu akciju protivzakonitom, a u prilog tome govori i cinjenica da se Milosevic nalazi u Hagu gde mu se sudi za ratne zlocine. Absurdno je i neprihvatljivo da optuzeni za ratne zlocine imaju ovlascenja da nametnu svoju volju narodu Jugoslavije i pravosudnom sistemu. Smesno je da Milosevic za zlocine koje je on pocinio optuzuje lidere zemalja clanica NATO-a.

B.M.: Sa najvisih vojih pozicija u Jugoslaviji izrazena je zelja za obnavljanjem saradnje izmedju oruzanih snaga SAD i Vojske Jugoslavije. Kako bi po vasem misljenju do te saradnje moglo doci i u kom obliku?

N.B.: Pitanja koja sam veæ naveo glavna su prepreka rapidnoj obnovi vojne saradnje izmedju dve zemlje. Ipak, ovlasceni smo da neke programe odrzavamo sa Vojskom Jugoslavije. Jedan od tih programa, koji je sada u toku, jeste da jugoslvenski oficiri nauce engleski jezik. Na primer, ako u buducnosti Jugoslavija postane clanica programa “Partnerstvo za mir”, i ukaze se potreba za zajednickom obukom i manevrima, od presudne je vaznosti da sto veci broj oficira i vojnika govori engleski, posto je pored francuskog, engleski zvanicni jezik alijanse. Mi takodje radimo na programu akademskog instituta sa vojnom orijentacijom, poznatog pod imenom “Marsalov centar”. Taj institut akademski razmatra vojnu problematiku, kao sto je, recimo, demokratizacija vojske i uskladjivanje vojne pravne sktruture jedne zemlje sa zajednickom strukturom vojnih establismenta sirom sveta. Pocetak saradnje po ovim i drugim pitanjima oznacice pocetak nove vojne saradnje izmedju SAD i Jugoslavije. Do sada je kljucni problem u domenu saradnje vojske istocnoevropskih zemalja sa NATO-om i zapadnim zemljama bio razlika u mentalitetima i operativnim sistemima. To se narocito odnosi na Jugoslaviju, koja je nasledila specificnu vojnu strukturu steèenu tokom drugog svetskog rata u, na primer, gerilskim borbama protiv Nemaca, zatim u periodu Titove vladavine. Sve to se odrzavalo u nezavisnijem stavu i operacijama jugoslovenske vojske u odnosu na Varsavski pakt ali i na Zapad. Dugogodisnji trend nezavisnog delovanja prirodno otezava prihvatanje novih koncepata i ideja. Mi bismo zeleli da pomognemo u tom procesu. Nasi tekuci odnosi sa jugoslovenskim oruzanim snagama obecavaju dosta, i mi cemo pratiti razvoj situacije i odluciti kakav sledeci korak da preduzmemo. Nadam se da ce Vojska Jugoslavije i vlada uciniti sta mogu da se nadjemo na pola puta.

B.M.: Da li su i koliko SAD spremne da pomognu u modernizaciji Vojske Jugoslavije?

N.B.: U sekrtarijatu za odbranu imamo dva programa. Jedan se uglavnom koristi za obuku, a drugi je namenjen pomoci za kupovinu vojne opreme. Cilj toga je, sto se tice obuke na primer, da se zemlja koja razmislja o uclanjenju u program ”Partnersto za mir”, i alijansa pridrzavaju izvesnih politickih i vojnih standarda. Jedan od tih vojnih standarda je da se promovise kompatibilnost na polju vojne opreme. Drugim recima, kada, vojnici razmenjuju informacije, treba da govore istim jezikom i da raspolazu istovetnom opremom... Sekretarijat za odbranu ima na raspolaganju sredstava, nakon sto se taj proces odobri, da se donese odluka o vrsti obuke i drugim vidovima saradnje. Ta sardnja bi mogla da se odvija u oblasti jezickog programa, razmene vojnog osoblja, programa na institucijama za odbarnu, ili u SAD ili u NATO-u. Cilj svega toga je da se promovise standardizacija radi zajednickih manevara, ili, u krajnjem slucaju, borenih operacija. Ukoliko bi Amerika, Britanija, Francuska ili neke saveznicke zemlje, ukljucujuci tokom vremena i Jugoslaviju, zajednièki usli u neki konflikt, potrebno ce biti da Amerikanci znaju kako Jugosloveni operisu i suprotno, da bismo mogli da delotvorno kooridinisemo nase aktivnosti. Kada dodje pravo vreme, vrlo rado æemo razmotriti sve moguænosti saradnje.

XS
SM
MD
LG