Tokom svake olimpijade, zemlja domaćin dizajnira i proizvodi zvanične
olimpijske medalje, kako bi se razlikovale od prethodnih i bile
posebne. Za 21. Zimske olimpijske igre u Vankuveru, moderni i
jedinstveni dizajn bronzanih, srebrnih i zlatnih medalja sadrži i
umetničku posvetu takozvanim Prvim narodima, odnosno domorodačkom
stanovništvu Kanade.
Teške su i do 576 grama, više nego ijedno
olimpijsko odličje u istoriji. Tržišna vrednost im je oko 1.700 dolara.
Međutim, za sportiste koji ih nose, i zemlje koje ti sportisti
predstavljaju, medalje su neprocenjivi simbol dostignuća.
"One
su namenjene da predstavljaju uspeh koji sportista treba da postigne da
bi pobedio u tom sportu“, kaže Kristina Akvino, direktor za
komunikacije Kanadske kraljevske kovnice novca, koja je izradila svih
615 olimpijskih i 339 para-olimpijskih medalja za Igre u Vankuveru.
Ona objašnjava da je svaka od medalja deo većeg dizajna koji obuhvata umetnost kanadskih domorodaca:
"Radi se o najunikatnijim medaljama ikada napravljenim za Olimpijske igre".
Ne
postoje dve iste, čak ni slične medalje, a prema rečima Kristine
Akvino, njihova unikatnost ne proizilazi samo iz umetničkog dela na
površini, već i iz fizilčkog stanja medalje.
"Po prvi put odličja nisu ravna, već na neki način valovita, što bi trebalo da predstavlja kanadski pejzaž".
Jedno
od najpopularnijih mesta u centru Vankuvera je zgrada, ispred koje na
hiljade ljudi čeka u redu i po više od četiri sata. Svi oni žele da
dotaknu i osete pravu zlatnu olimpijsku medalju.
Tereza Tarn je
učiteljica iz SAD, koja radi u Vankuveru. Olimpijska groznica koja je
zahvatila grad proteklih dana navela je i nju da stane u red ispred
Paviljona kanadske kovnice novca.
"Kad olimpijci čekaju
godinama, kako bi se dokopali zlatne olimpijske medalje, zašto ja ne
bih nekoliko sati", kaže Tarn, dok Kanađanka Lorejn Finigen dodaje:
"Zašto
bih čekala tri sata u redu? Zato što sam došla da osetim atmosferu
olimpijskih igara i želim da dodirnem i osetim tu zlatnu medalju".
Dok
je polako napredovala u redu, Finigen je bila deo iskustva za koje
Kristina Akvino iz Kanadske kraljevske kovnice novca kaže da je takođe
nešto novo na Olimpijskim igrama.
"Koliko ja znam, ovo je prvi
put u istoriji Igara da je javnosti tokom takmičenja dozvoljeno da nas
poseti, da ljudi mogu da vide, pipnu i fotografišu medalje".
Na
kraju reda, i samo sa belim rukavicama, kako bi se zaštitila delikatna
glazura medalje, hiljade posetilaca koji prođu kroz vrata Paviljona
kanadske kovnice novca imaju priliku da urade ono čemu teži svaki
sportista koji se takmiči na Igrama. Priliku da drže, makar i na
trenutak, fundamentalni simbol dostignuća u sportu.