Ove godine obilježena je 30. godišnjica svrgavanja iranskog šaha i uspostavljanja nove islamske republike, koja je zamijenila monarhiju. Sporni predsjednički izbori su međutim doveli do najvećih demonstracija protiv vlade u Iranu od islamske revolucije.
Snimak ubistva Nede Aga Soltan postao je simbol protesta protiv represije, poput kadrova nepoznatog mladića koji je stao ispred kolone trenkova na pekinškom trgu Tjenanmen prije dvadeset godine. Protesti su organizovani nakon junskih predsjedničkih izbora na kojima je aktuelni predsjednik Mahmud Ahmadinedžad ubjedljivo pobijedio svoje rivale, uključujući i glavnog protiv-kandidata, reformskog lidera Mira Hoseina Musavija. Opozicija je organizovala ulične protqeste, tvdreći da su izbori namješteni. Vlada je uzvratila oštrim obračunom sa demonstrantima, hapšenjima i suđenjima. Sporadični protesti se nastavljeni i ovih dana. Trita Parsi, koji se nalazi na čelu Nacionalnog iransko-američkog savjeta, kaže da bi bijes reformista i sve veće nezadovoljstvo mogli da izazovu probleme naredne godine.
"U Iranu je izuzetno nestabilna situacija. Problem bi mogao da nastane ukoliko opozicija počne da prijeti samom opstanku vlade, koja bi se onda mogla naći u bezizlaznoj situaciji."
Protesti su iskomplikovali plan predsjednika Obame da uspostavi diplomatski dijalog sa Teheranom, kao i iranski odgovor na te napore, naročito kada je riječ o osjetljivom pitanju nuklearnog programa. Iranske vlasti su u oktobru naizgled konačno pristale da pošalju uranijum u neku drugu zemlju na dalje obogaćivanje, ali su zatim odustale od tog plana. Aleks Vatanka, urednik lista „Jane's Islamic Affairs“, kaže da nije jasno da li je to bio nagovještaj podjele između iranskog vrhovnog vođe ajatole Alija Hameneija i predsjednika Ahmadinedžada ili je riječ o taktici odugovlačenja.
"Postavlja se pitanje da li je došlo do nesporazuma. Da li su Ahmadinedžadovi ljudi požurili sa pokušajima da uspostave neku vrstu dijaloga sa Zapadom, zbog čega je Hamenei bio nezadovoljan i zaustavio cijeli proces. Ili je riječ o namjernoj, proračunatoj taktičkoj igri koju Iran, po mišljenju pojedinih, već duže igra kako bi dobio na vremenu.”
Bez obzira na razlog, negativni odgovor Teherana učvsrtio je pozive u Ujedinjenim Nacijama i Kongresu za uvođenje novih sankcija Iranu. Analitičari ističu da bi bilo koje sankcije trebalo da budu usmjerene protiv iranske vlade, a ne naroda. Trita Parsi smatra da bi one mogle negativno da utiču na reformski pokret.
„Ne bi bilo poželjno staviti opoziciju u situaciju da mora da kritikuje američke sankcije, kako bi se pokazala rodoljubivom, umjesto da bude usredsređena na Ahmedinedžada. Opozicija je već u nezavidnoj situaciji u kojoj se bori protiv brutalnog i represivnog sistema.“
Analitičari takođe navode da neće biti značajnijih sankcija bez podrške Rusije i Kine, koje do sada nisu odobravale takve mjere.