Linkovi

Mešovite ocene prve godine predsednika Obame na položaju


Dvedesetog januara navršava se godinu dana otkako je Barak Obama preuzeo položaj predsednika Sjedinjenih Država. Obama je imao burnu prvu godinu, koju su obeležila nastojanja da se američka privreda oporavi, sprovedu reforme zdravstva i stekne veća podrška američke javnosti za rat u Avganistanu, ali takođe i ozbiljno ugrožavanje bezbednosti vazdušnog saobraćaja na Božić. Osvrt na prvu godinu predsednika Obame na položaju:

Kao 44. predsednik Sjedinjenih Američkih Država, Barak Obama je došao na položaj voljan da izađe u susret zahtevima javnosti za uvođenje promena.

„Danas smo se okupili jer smo izabrali nadu, a ne strah, jedinstvo u stremljenju ka zajedničkom cilju, a ne konflikt i neslaganje“.

Međutim, dobru volju i velike nade ubrzo je zamenila surova realnost da je u politički polarizovanom Vašingtonu teško ostvariti rezultate.

Nejtan Gonzales, analitičar publikacije Rotenbergov politički izveštaj kaže:

Obama je došao na položaj praćen velikim nadama ogromnog broja Amerikanaca i njihovom velikom podrškom, ali je pretvaranje tih ciljeva u zakone bilo teško“.

Prvi naglasak bio je na stabilizaciji finansijskog sektora, spasavanju automobilske industrije i zalaganju za reformu zdravstva. Međutim, reforma sistema zdravstvene zaštite naišla je na otpor opozicionih republikanaca, željnih da se povrate posle poraza na izborima 2008. Republikanci poput lidera manjine u predstavničkom domu Džona Bejnera, protivili su se planovima za reformu, tvrdeći da su preskupi i da prdstavljaju preveliku intervenciju vlade.

Kako smo čuli od naših ekonomista, najveći problem zašto poslodavci ne zapošljavaju ljude jeste politika ubijanja radnih mesta koju nude ova administracija i ovaj Kongres“.

Predsednik Obama počeo je mandat u Beloj kući uz snažnu podršku javnosti, ali je njegov imidž narušen poslednjih meseci, dok je opozicija postala snažnija.

Analitičar javnosti sa Univerziteta Kvinipijak, Piter Braun, kaže:

Amerikanci lično vole predsednika Obamu, ali znatno manje podržavaju njegovu politiku“.

Dok se republikanci protive njegovoj politici u ekonomiji i zdravstvu, mnoge demokrate su zabrinute zbog predsednikove odluke da pošalje dodatne trupe u Avganistan. Robert Borosejdž je ko-direktor liberalne grupe Kampanja za budućnost Amerike.

„Poput Lindona Džonsona, i on ima ovaj zaista zloslutan problem, da bi povećanje trupa u Avganistanu i eventualno zaglavljivanje u toj zemlji moglo da dodvede do konstantnog gubitka podrške i entuzijazma među mladima, manjinama, liberalima, među progresivnim snagama, i na kraju iscrpi predsednikovu sposobnost da i dalje stiče podršku za sve te ciljeve“.

Republikanci su pozdravili slanje dodatnih trupa. Dejvid From je pisao govore za predsednika Džordža Buša mlađeg.

Ljudima koji su se nadali dramatičnoj promeni u američkoj spoljnoj politici, teško je da to prepoznaju. U Avganistanu i Iraku, u Gvantanamu, u borbi protiv terorizma, u Kini, u Indiji, uočljiviji je nastavak politike Bušove administracije nego što je iko očekivao“.

Realističan pristup inostranoj politici Barak Obama je demonstrirao i u Oslu, kada je primajući Nobelovu nagradu za mir branio koncept opravdanog rata.

Moramo da priznamo tešku istinu da za vreme naših života nećemo iskoreniti nasilne sukobe. Biće trenutaka kad će nacije – bilo same ili u saradnji – smatrati da je upotreba sile ne samo neophodna, već i moralno opravdana“.

Obama se sada priprema za političku bitku pred novembarske kongresne izbore. Istorijski gledano, američki predsednici na prvim srednjeročnim izborima obično gube mesta u Kongresu, kaže analitičar Nejtan Gonzales.

Predsednik bi morao da donese neki značajan zakon i uveri Amerikance u njegovu korist, kako bi pomogao demokratskim senatorima i kongresmenima u kampanji za reizbor“.

Kongresni izbori 2010. biće veliki test za predsednika, jer će birači suditi o njegovom dosadašnjem učinku na planu kako unutrašnje, tako i spoljne politike.

XS
SM
MD
LG