Linkovi

Gradovi i predgradja sve veći zagadjivači zaliva Česapik


Uprkos merama koje preduzimaju dobrovoljci i propisima u šest država i prestonici Vašingtonu, zaliv Česapik, najveća delta u Sjedinjenim Državama i dalje je zagadjen, a u pritokama ne može da se peca i pliva.

Najveći izvor zagađenja na zalivskom području je poljoprivreda, ali zagađenju bitno doprinosi i 17 miliona stanovnika – štetnim materijama koje se spiraju sa ulica, krovova, travnjaka i gradilišta.

Snou Hil je pospani gradić na reci Pokomoki, na istočnoj obali Merilenda. Kraj je poznat po čempresima i obilju riba i životinja. Bistra voda i pošumljene obale su popularni medju pecarošima i lovcima.

Medjutim, infrastruktura Snou Hila je zastarela. Posle velike oluje, kaže gradonačelnik Stiven Metjus, bujica vode i organski otpad preplavljuju kanalizaciju.

"Sva ta voda se meša sa kanalizacijom i odjednom sve to liči na cunami. Na nekim mestima bujica dostiže takvu snagu da smo primorani da otvaramo prelivne pregrade i puštamo je da isteče", objašnjava Metjus.

Pripadnik rečne policije, Ed Merifild, patrolira rekom i traga za onima koji krše federalne i državne zakone. On kaže da kanalizaciona i kišna bujica, kada se cevi preplave, završava u reci.

"To ne može drugačije da se objasni. Ne vidite kanalizacioni otpad direktno, ali vidite sve što pluta na površini. Testiramo kvalitet vode i rezultati su užasni", kaže Merifild.

Postoji 53 cevi koje ispuštaju kanalizacionu vodu i kišnicu u reku Potomak kada se sistem preplavi. Za cevi je nadležna vašingtonska Služba za vodovod i kanalizaciju. Ona opslužuje dva miliona ljudi u Vašingtonu i predgrađima u Merilendu i Virdžiniji.

Na osnovu sudskog naloga kojim je naređeno rešavanje tog problema, ta služba gradi sistem tunela u vrednosti od dve i po milijarde dolara - za odvođenje bujičnih kišnih i kanalizacionih voda. Mošin Sidik, nadzornik za zaštitu sredine u Službi za vodovod i kanalizaciju, kaže da će ovaj projekat gotovo eliminisati izlivanje zagađenih voda.

"To je potrebno da bi se zadržale otpadne vode, koje bi inače završile u reci i zagadile vodu", priča Sidik.

U medjuvremenu, mnogi Amerikanci nisu svesni da đubrivo sa njihovih travnjaka, ulje iz njihovih automobila, otpad od njihovih kućnih ljubimaca i otpaci sa gradilišta, predstavljaju problem. Sve se to brzo prenosi sa asfaltiranih i popločanih površina u otpadne vode i na posletku izliva u zaliv.

Džordž Hokins, šef vašintonskog Odeljenja za zaštitu životne sredine, kaže da je bašta u vašingtonskoj školi, jedan od načina na koji grad nastoji da smanji zagadjenje.

"Bujične vode koje ovde poniru u zemlju, ne pretvaraju se u potok i ne odlaze u odvodni sistem. A i ako odu, filtriraju se kroz ove biljke i korenje, tako da se velika količina zagađenja odstrani", ističe Hokins.

Hokins želi da ljudi čine više na svojim imanjima.

Lesli Bisens je dobila sredstva od ovog programa u Vašingtonu, da sredi svoje imanje. Posadila je biljke koje zadržavaju vodu u zemlji, reciklira zagadjenu vodu s krova i ima porozni trotoar ispred kuće kroz koji voda ponire u zemlju i ne izliva se na ulicu. A to nije sve.

"Htela bih da se ratosiljam najvećeg dela travnjaka, jer mislim da su biljke mnogo korisnije od travnjaka. Mnogo bih više volela da brinem o biljkama, koje će da privuku insekte, leptire i kolibrije", objašnjava Lesli.

Iako je udeo Vašingtona u slivu Česapika svega 1 odsto, šef prestoničkog Odeljenja za zaštitu životne sredine, Džordž Hokins, kaže da njegovi projekti imaju smisao za kućevlasnike i građevinare u regionu.

"Ovo je dobar poslovni model, isto kao i dobar ekološki model", kaže Hokins.

On se zalaže da se svim stanovnicima gradova i prigradskih naselja uvedu propisi protiv zagađenja koji mogu da se sprovedu. Hokins zaključuje da urbana područja, isto kao i kompanije, moraju da odgovaraju za zagađenje koje stvaraju.

XS
SM
MD
LG