Linkovi

Majer: Prekratak rok za ostvarenje ciljeva u Avganistanu


„Na prvi pogled kontraditkorana strategija predsednika Baraka Obame u Avganistanu - da eskalira vojno prisustvo u toj zemlji i istovremeno odredi rok za početak povlačenja američkih snaga polovinom 2011. uslovljena je razlozima unutrašnje politike kao i prethodnim primerima američkog vojnog angažovanja u inostranstvu,“ kaže u razgovoru za naš program profesor Univerziteta za nacionalnu odbranu, Stiven Majer.

Majer: „Postoje dva razloga koji objašnjavaju način na koji je predsednik Obama izneo svoju avganistansku strategiju. Prvo, u pitanju je američka unutrašnja politika, pošto veliki deo njegove, demokratske stranke, ne podržava slanje dodatnih vojnika u Avganistan. Da bi njih zadovoljio predsednik je najavio relativno rani početak povlačenja američkih snaga. Ali njemu će takodje biti potrebna podška republikanca, koji su naklonjeni slanju većeg broja vojnika, ali se opiru vremenskom ograničenju. Dakle, to je pokušaj da se zadovolje obe političke stranke. Drugi razlog je taj što je predsednik, na osnovu ranijeg američkog iskustva na Balkanu, pod predsednicima Bušom i Klintonom, shvatio da je potrebno postaviti vremenski rok za obavljanje posla i povlačenje snaga kako se situacija ne bi komplikovala i otegla u nedogled. Američki general Stenli Mekristal je rekao da će on ostvariti svoj cilj u Avganistanu za 18 meseci, ali mislim da to nije verovatno, odnosno da je teško izvodljivo.“

Glas Amerike: Da li je moguće pobediti u ratu u Avganistanu, ili imati kontrolu nad tom zemljom, bez podrške jake centralne uprave?

Majer: „To nije moguće bez podrške snažne centralne uprave. Medjutim, Avganistan je po mnogo čemu jedinstvena zemlja, pa čak kada je imala kralja, on je bio poznat kao „kralj Kabula“ pošto njegova ovlaščenja nisu prelazila granice glavnog grada. To je zemlja koju kontrolišu plemenske starešine i ratni komandanti, koja nikada nije imala centralnu vladu. SAD podržavaju nastojanje predsednika Karzaija da zavede kontrolu nad zemljom bez podrške starešina i ratnih komandanata, ali ne verujm da će to biti moguće. Drugi problem je što ne postoji jasna definicija pobede u Avganistanu. Američka strategija je da se preuzme kontrola nad gradovima, da se oni obezbede, i da se obuči avganistanska vojska. Medjutim, problem je u tome što Taliban ne mora da bude u gradovima, već u ruralnim delovima, pa čak i ne u Avganistanu, već u Pakistanu. Znači, Taliban ima veliki dijapazon mogućnosti i kretanja, a vreme je, izgleda, na njihovoj strani.“

Glas Amerike: Kako će se Vašington uhvatiti u koštac sa situacijom u Pakistanu, iz koga, kako izgleda, preti glavna teroristička opasnost?

Majer: „SAD su u stvari sada suočene sa trostrukim frontom - u Avganistanu, Pakistanu i Iraku. Naša avganistanska strategija je problematična, pošto nastojimo da pronadjemo odgovore kao da je reč o konvencionalnom ratu, što nije slučaj jer ne postoje neprijateljski vojnici i frontalne linije. Toga nema u gerilskim konfliktima. Što se tiče Pakistana, mi stvarno nemamo strategiju za tu zemlju, osim da vršimo pritisak na njene oružane snage da pojačaju kontrolu nad svojom teritorijom i poboljšaju bezbednost. U pogledu Iraka, mi ćemo najverovatnije taj konflikt privesti kraju, mada demokratske institucije u toj zemlji još nisu ojačale, a zemlja je ponovo na ivici etničkih sukoba.“



XS
SM
MD
LG