Linkovi

Goldfarb: Administracija razmatra opcije u pogledu Avganistana


Urednik konzervativnog časopisa „Vikli Standard“, Majkl Goldfarb, u razgovoru za naš program komentariše glavne elemente američke strategije u Avganistanu kao ključnog spoljnopolitičkog izazova predsednika Baraka Obame.

Goldfarb: “Administracija predsednika Baraka Obame sada razmatra dve opcije u pogledu Avganistana: jedna se odnosi na kontraterorističku strategiju, koja obuhvata manje povećanje snaga i selektivne operacije, i koju uglavnom podržava potpredsednik Bajden. Druga opcija,koju zagovara komandant američkih I NATO snaga u Avganistanu, general Stenli Mekristal, zalaže se za daleko veće povećanje snaga od oko 40 hiljada vojnika. Tu strategiju podržavaju i šef centralne komande američkih oružanih snaga, general Dejvid etreus, sekretar za odbranu Robert Gejts, načelnik združenog generalštaba američkih oružanih snaga, admiral Majk Malen i drugi. Bojim se da će na kraju biti veoma teško za administraciju da opravda odluku koja bi išla protiv preporuka ovih veoma uticajnih vojnih lidera, a u prilog strategije koju je predložio potpredsednikov tim, koja u stvari nema podršku Pentagona.”

Glas Amerike: Kako biste ocenili pozicije SAD, Evropske unije i NATO-a prema tri ključna problema: Avganistanu i Pakistanu, s jedne, i Iranu s druge strane?

Goldfarb: “U pogledu Avganistana, postoji volja u Vašingtonu da se po tom pitanju Zapad angažuje nešto duže i da pokuša više. Medjutim, svi očekuju jako američko vodjstvo i definitivno formulisanu strategiju, kao i signal da je Vašington angažovan u toj borbi da pobedi. Nemačka i Britanija, u kojima avganistanski konflikt nije popularan, nagovestile su spremnost da pošalju dodatne snage. Ukoliko se takav pozitivan signal ne uputi, stvoriće se percepcija da se Zapad sprema za povlačenje, što će još više oslabiti rešenost za dalju vojnu akciju. U pogledu Irana, američka administracija je spremna za diplomatske inicijative, suprotno, recimo, Francuskoj i Nemačkoj, koje se, paradoksalno, sada zalažu za daleko oštrije mere prema Teheranu. Medjutim, ukoliko se ne postigne stvarni progres u pogledu iranskog pitanja, mislim da postoji konsenzus da se zavedu oštre sankcije prema Iranu do kraja ove godine, u čemu će zapad naići na protivljenje Rusije i Kine, koje to neće podržati u Savetu bezbednosti UN.”

Glas Amerike: U kom pravcu se kreće politika SAD i EU u pogledu daljih odnosa sa Rusijom i Kinom?

Goldfarb: “Evropa je pre dužeg vremene donela odluku o politici otvaranja prema Rusiji i Kini. Nemačka ima vrlo bliske odnose sa Rusijom, a Britanci najlabavije. Obamina administracija pruža ruku prijateljstva Rusiji; otkazala je izgradnju raketnog sistema u Poljskoj i Češkoj Republici, ali do očekivanog ruskog reciprociteta još nije došlo. U pogledu Kine, Evropa se daleko brže približava toj zemlji. Francuzi su se, na primer, i posle gušenja prodemokratskih demonstracija na trgu Tijenanmen, u Pekingu, zalagali za ukidanje embarga na isporuku oružja Kini. Ova administracija je krenula putem nove politike “strateškog smirivanja” -- što je koncept koji nije potpuno jasan, ali implicira veću saradnju i uzajamne koncesije. Administracija se po svemu sudeći nada da će davanjem koncesija obezbediti saradnju Kine, mada za to do sada nema dokaza."

XS
SM
MD
LG