U stoleću koje je pred nama, danas prijateljske nacije će voditi ratove u svemiru. Stanovništvo će se smanjiti i industrijalizovane zemlje će se nadmetati za imigrantsku radnu snagu. Poljska, Turska, Meksiko i Japan, postaće velike sile. To su samo neke od zaprepašćujućih prognoza Džordža Fridmena, osnivača i direktora „Stratfora“, globalne obaveštajne kompanije sa sedištem u Ostinu u Teksasu. U svojoj novoj knjizi pod naslovom „Sledećih stotinu godina“, u izdanju kuće „Dabldej“, Fridmen iznosi svoj pogled na promene u svetu u narednih stotinu godina.
Jedna od glavnih tema o kojima se ovih dana razgovara u svetu, jeste problem ishrane sve većeg broja stanovnika. Međutim, Džordž Fridmen veruje da će u narednim decenijama taj problem biti potisnut u stranu, zahvaljujući opadanju stope prirasta kombinovane sa starenjem najvećeg segmenta današnje populacije.
„S jedne strane, svi i dalje pričaju o eksploziji populacije, dok s druge strane svi znaju da je zajednica sve starija. Posle povećanja broja stanovnika sa sedom kosom, dolazi umiranje sedih ljudi i činjenica da će zemlje kao što su Nemačka i Rusija imati 25 – 30 posto manju populaciju.“
Fridmen kaže da će industrijalizovanim zemljama sa sve manje stanovnika biti potrebni doseljenici iz manje razvijenih zemalja koji će raditi.
„Zbog nestašice radne snage, neko će morati da dođe u te industrijski razvijene zemlje da bi, pre svega, radio poslove za koje nema radnika. Tako ćemo početi da se nadmećemo za imigrante.“
Ali ne tako brzo, kažu oni koji se zalažu za programe za smanjenje rasta stanovništva.
Među onima koji izražavaju određenu sumnju u Fridmenove prognoze je i Elizabet Lihi Medsen, istraživačica u organizaciji Međunarodna populacijska akcija.
„Prognoze broja stanovnika u budućnosti, koje prave Ujedinjene nacije, pretpostavljaju da će stope prirasta u svim zemljama da se smanjuju na jedinstvenom, prilično niskom nivou. Međutim, sadašnji trendovi u zemljama u razvijenim regionima i onima u razvoju, ne nagoveštavaju da je to smanjenje već počelo.“
Drugim rečima, kaže ona, do smanjenja stanovništva koje vidi Fridmen neće doći bez ulaganja velikih napora u unapređenje kontrole rađanja. Ali Džordž Fridmen se tome ne protivi. On jednostavno kaže da smatra da će taj problem biti rešen u narednom stoleću. A kada je reč o promeni klime, veoma realnom problemu, on vidi budućnost sa čistom energijom koju će obezbediti džinovski solarni sistemi postavljeni u orbite nedaleko od Zemlje.
„U svemiru ima dovoljno prostora za postavljanje solarnih kolektora i jedini problem je usmeravanje energije ka Zemlji, a za to postoje dva načina: jedan pomoću kabla i drugi pomoću mikrotalasnog zračenja.“
Fridmenova knjiga sadrži i brojna iznenađujuća politička predviđanja. On kaže da će Poljska i Turska postati svetske sile i da će do kraja stoleća, Meksiko ugroziti Sjedinjene Države u dominaciji nad Severnom Amerikom.
„To je velika sila. U komšiluku je, ima stotinu miliona stanovnika i ima problem sa Sjedinjenim Državama, a Sjedinjene Države imaju problem sa njim. Veoma je teško zamisliti evoluciju u kojoj će Meksiko da zaostane ili budućnost u kojoj njegova snaga neće da postane izazov za Sjedinjene Države.“
Fridmen kaže da će se američka nervoza zbog ilegalne imigracije i šverca droge i meksičko nezadovoljstvo zbog dominacije Sjedinjenih Država, na posletku pojačati, bez obzira na trgovinske odnose dve zemlje. Fridmen smatra da će se Sjedinjene Države u narednih deset-dvadeset godina suočiti sa pojedinim ozbiljnim problemima, ali da neka nova sila, čak ni ekonomska sila kao što je Kina, neće pomeriti Sjedinjene Države.
„Kada pogledate suštinu, nemoguće je zamisliti da neka druga zemlja u okvirima ovog stoleća prestigne Sjedinjene Države.“
Džordž Fridman je prvi koji priznaje da nema kristalnu kuglu i da možda i greši u svojim previđanjima budućih događaja, ali dodaje da će konačni sud o njegovim prognozama moći da daju tek oni koji budu živeli za stotinu godina.