Linkovi

Ekspert Džejn Gudol podstiče nadu u očuvanje čovekove okoline


Poznati britanski ekspert za čovekolike majmune, Džejn Gudol, gotovo pola veka je proučavala šimpanze u nacionalnom parku Gombe, u Tanzaniji. Njoj treba da zahvalimo za veći deo znanja o društvenom životu tih, najbližih čovekovih rođaka među životinjama. Danas, ova naučnica najviše pažnje posvećuje svojoj fondaciji za promociju zaštite divljeg sveta.

Džejn Gudol je gotovo pola veka provela u Africi proučavajući život šimpanzi.

"Još pre nego što sam progovorila posmatrala sam gliste i druge stvari, čitala knjige o životinjama i želela da naučim njihov jezik," kaže Džejn Gudol.

1960, sa 26 godina putovala je u Afriku gde se u rezervatu Gombe, i Tanzaniji, strasno zainteresovala za šimpanze. Njena istraživanja pružila su blizak uvid u njihov život i dala nam veći deo današnjeg znanja o njihovom ponašanju.

"Prva istinski značajna stvar o kojoj je svet čuo jeste da šimpanze upotrebljavaju i proizvode alatke. Smatralo se da to čine samo ljudi i da se po tome razlikujemo od životinja."

Vremenom, Gudol i njeni saradnici pokazali su da su šimpanze i po drugim stvarima slične ljudima.

"Na primer po dugoročnoj ljubavi i podršci među članovima porodice. Šimpanze žive i više od 50 godina, a te veze mogu da traju ceo život."

Njeno interesovanje za šimpanze i želja da ih zaštiti od ljudskog ugrožavanja navela ju je da osnuje Institut Džejn Gudol, koji pruža zaštitu šimpanzama i njihovim staništima.
Ali Gudol kaže da uprkos tim nastojanjima broj šimpanzi u Africi nastavlja da se smanjuje.

"Kada sam počinjala bilo ih je između jedan i dva miliona, a sada najviše 300 hiljada."

Gudol kaže da je najvažniji razlog tome neprestano uništavanje njihove prirodne sredine. Jedan od načina da se to obustavi je zadovoljavanje potreba ljudi koji žive u njihovoj blizini.

"Kako spasiti šimpanze u njihovim malim šumskim oazama, kada van njih živi više ljudi nego što zemlja može da hrani?"

1994. godine, Džejn Gudol je pokrenula program Tejker koji pomaže seljacima da steknu redovne prihode kako ne bi ubijali šimpanze radi zarade.

"Seljaci shvataju da nam je do njih stalo isto kao do šimpanzi pa su stvari počele da se menjaju," kaže Džejn Gudol.

Gudol veruje da je za zaštitu šimpanzi neophodno uključiti i omladinu. Stoga je 1990. osnovala program koji pomaže mladima širom sveta da budu aktivni u svojim zajednicama.

"Svaka grupa bira tri vrste projekata za poboljšanje stvari u svetu. Jedan za pomoć ljudima, drugi za pomoć životinjama i treći za pomoć prirodi čije blagodeti svi delimo," kaže Džejn Gudol.

Doktor Gudol piše u tome u svojoj knjizi "Nada za životinje i njihov svet." Ali knjiga najviše sadrži priče o ljudima koji su, uprkos preprekama, uspeli da spasu ugrožene vrste od izumiranja. U jednoj od njih govori se o zlatnom tamarinu, najugroženijoj vrsti primata u zapadnoj hemisferi. Ali zoolozi su razvili program za njihovo razmnožavanje koji je ublažio opasnost od izumiranja.

"To je veoma lep mali majmun. Ovaj program ih je uspešno vratio u divljinu."

U 75. godini, Džejn Gudol je i dalje šampion zaštite divljih životinja. Gotovo 300 dana godišnje provodi na putu, šireći svoju poruku.

"Kada bismo samo razmišljali o posledicama svojih malih odluka, o tome šta jedemo, nosimo, kupujemo… kako ostvarujemo kontakte sa ljudima, životinjama i prirodom, počeli bismo da unosimo male promene koje bi mogle da dovedu do onih velikih, kakve bismo morali da donesemo."

Promene bi morale da krenu od nas, kaže Džejn Gudol, kako bismo više cenili našu povezanost sa prirodom.

XS
SM
MD
LG