Dok se u Kongresu vodi rasprava o prijedlozima za reformu zdravstvenog sistema, mnogi vlasnici malih preduzeća, zbog naglog rasta cijena osiguranja, moraju da donesu odluku da li da nastave da osiguravaju svoje zaposlene. Stanovnici hjustonskog predgrađa Spring, u državi Teksas, zabrinuti su zbog vladine uloge u zdravstvenoj zaštiti, ali i obeshrabreni visokim cijenama postojećeg osiguranja.
"Milsted Automotiv" je porodična firma iz Springa u Teksasu, koja se bavi šlepovanjem i popravkom automobila već 37 godina. Kompanija nudi zaposlenima tri plana za zdravstveno osiguranje, delom i zbog toga da bi zadržala iskusne i vrijedne radnike. Potpredsjednica "Milsteda" Ejmi Milsted Elzi međutim ističe da porast cijena osiguranja za više od 40 odsto stvara velike problem kompaniji i radnicima.
"To je užasno. Ne možemo da priuštimo porast troškova zdravstvenog osiguranja od 44 odsto. Moraćemo da tražimo druge planove ili smanjujemo postojeće beneficije", kaže Milsted Elzi.
Ona ističe da kompanija želi da zadrži zdravstveno osiguranje, ne samo zbog stimulisanja zaposlenih, već i zbog održavanja njihovog zdravlja i produktivnosti.
"Običan grip ili prehlada mogu da prerastu u streptokoku, za koju vam treba nedjelja dana da je prebolite. Ukoliko međutim imate osiguranje, možete da odete kod ljekara, uzmete ljekove i vratite se na posao", objašnjava ona.
Potpredsjednica "Milsteda" naglašava da su radnici kao porodica. Veliki broj zaposlenih je zaista u srodstvu, poput Skota Šefera i njegove supruge Mišel. Oni ostiču da je zdravstveno osiguranje jedan od razloga njihovog ostanka u kompaniji.
"Zdravstveno osiguranje nije jedini razlog", kaže Skot, a Mišel dodaje, "da, ali stvarno pomaže. Ovih dana morate da budete osigurani, jer možete da bankrotirate ukoliko se ozbiljno razbolite".
Šeferovi su zabrinuti i zbog svoje ćerke koja je do 25. godine bila osigurana u okviru njihovog plana, a sada više na to nema pravo.
"Ima 26 godina i nije osigurana. Još uvijek studira i radi pola radnog vremena. Ne može da priušti zdravstveno osiguranje i zbog toga odlaže odlazak kod ljekara", žali se Šeferova.
Mišel i Skot smatraju da bi bilo koja reforma zdravstvenog osiguranja trebalo da počne sa kontrolisanjem troškova osiguranja i regulisanjem privatnih osiguravajućih kompanija. Ejmi Elzi sagalasna je da bi trebalo bolje kontrolisati privatni osiguravajući sektor.
"Naš sektor je upravo bio podvrgunt ogromnoj regulaciji. Kontrolišu naše cijene, prate šta radimo i koliko naplaćujemo mušterijama. Zašto to ne rade kada je riječ o osiguranju", pita se Ejmi Elzi.
Osiguravajuće kompanije međutim ističu da ih već regulišu vlasti savezniih država i da povećani troškovi osiguranja samo održavaju rast cijena u zdravstvenom sistemu.
Bez obzira na razlog, veliki broj malih preduzeća ne nudi zdravstveno osiguranje zbog visokih cijena.
Prema podacima Udruženja malih preduzeća, preko 60 odsto kompanija poput "Milsted Automotiva", osiguravalo je svoje radnike 1993. godine. Prošle godine bilo ih je samo 38 odsto, zbog čega su radnici primorani da sami traže osiguranje koje mogu da priušte.