Ukoliko u današnje vreme pretrpite povredu mozga, čak i lakšu, imate
samo jedan izbor: odlazak u bolnicu da bi se utvrdila ozbiljnost vaše
povrede. Međutim, odnedavno, razvoj novog aparata, mobilnog skenera za
mozak, mogao bi to da promeni. Aparat, koji je u razvojnoj fazi, snima
moždane talase i biće u stanju, kažu njegovi tvorci, da u brojnim
slučajevima spreči smrt.
Britanska glumica Nataša Ričardson
živela je u centru pažnje – ćerka čuvene glumice Vanese Redgrejv,
supruga glumca Lajama Nisona. U 45-toj godini preminula je zbog povrede
mozga, posle pada na skijaškoj stazi za početnike, iako se osećala
sasvim dobro.
„Ona je pretrpela ono što neki nazivaju sindomom 'hodaš, govoriš i umreš'“, kaže Majkl Singer, direktor „Brejnskopa“,
jednog dela holding kompanije koja je u vlasništvu osnivača AOL-a Stiva
Kejsa.
Singer kaže da je mobilni skener za mozak, kao što je onaj koji razvija njegova kompanija, mogao da spasi život glumice.
„Naš
aparat, da je bio upotrebljen, verujemo da je mogao da ustanovi da je
to bila relativno ozbiljna povreda mozga i samim tim mogla je da
razjasni njoj i svakom drugom na licu mesta da je ona imala veoma
ozbiljan problem“.
Singer kaže da će „Brejnskopov“ uređaj biti
pokretan, da će raditi na baterije i biti jeftin i jednostavan za
korišćenje, bilo da su u pitanju treneri na igralištu ili vojni lekari
na terenu. U današnje vreme, mašine koje snimaju moždane talase mogu se
uglavnom naći u bolnicama. One su skupe i zahtevaju dobro obučene
tehničare kako bi se koristile.
Centri za kontrolu bolesti i
prevenciju procenjuju da oko 1,4 miliona ljudi pretrpi traumatske
povrede mozga svake godine. Međutim, taj broj bi mogao da bude mnogo
veći zato što mnoge manje povrede mozga ostanu nezabeležene i bez
dijagnoze.
„Ne znamo koliko ljudi pretrpi manje traumatske
povrede mozga. Mnogi ljudi udare glavu i osećaju se ošamućeno na minut,
ali nikada ne budu pregledanini“, kaže dr Den Koen, bivši lekar u
američkom Sekretarijatu za odbranu, a sada radi kao savetnik za
zdravlje.
On naglašava da je pravovremena dijagnoza za čak i
umerenu povredu mozga najvažnija, jer ako se ponovi tokom vremena, može
da vodi do kognitivnih defekata koji mogu da promene život.
Singerova
grupa navodi da se 20 odsto vojnika razmeštenih u Iraku i Avganistanu
vrati kući sa različitim nivoima traumatskih povreda mozga. Pošto oni
obično potcenjuju svoje povrede, nestrpljivi da se vrate na posao, ne
shvataju da nivo povrede njihovog mozga ubrzo može da znači odlazak u
bolnicu.
„Trenutno nemamo opremu. Rade se procene na terenu
tipa: da li vidite moje prste? Da li možete nečega da se setite? To su
prilično primitivni testove ograničnih mogućnosti i primene“, priča dr
Koen.
Koen kaže da je prerano hvaliti aparat koji pravi
„Brejnskop“, ali da istraživanje deluje obećavajuće. On ga upoređuje sa
mobilnim defibrilatorima, koji su sada u širokoj upotrebi.
"Ko
je mogao da pomisli da bi mogli da imate aparat okačen na zidu koji
možete da zgrabite kada neko padne i čini se da ima srčani napad, samo
ga obmotate oko grudi".
Mašina vam kaže šta da radite i vi se
pomerite unazad i mašina dopremi elektricitet i spasi nečiji život. Ko
je mogao da pomisli da ćemo to imati“.
„Brejnskop“ prikuplja
podatke o povredama glave od pacijenata širom zemlje. Njihov pokretni
aparat mogao bi da se nađe na proveri kod američke Administracije za
hranu i lekove i eventualno bude odobren za upotrebu u roku od godinu
dana.