Linkovi

Da li su opravdana poredjenja Avganistana i Vijetnama?


Kako situacija u Avganistanu postaje sve složenija i smrtonosnija, raste i broj onih koji se protive vojnom angažovanju Zapada u toj zemlji. U debatama se sve češće prave poređenja sa Vijetnamom, naročito zbog upućivanja sve većeg broja vojnika u Avganistan.

Duh rata, u kojem je Amerika učestvovala i izgubila pre 40 godina, ponovo progoni mladog predsednika, njegove savetnike, generale i zemlju kojom upravlja. „Reč koja počinje sa V“, kako su neki zvali Vijetnam, sve češće se čuje u debatama u vezi sa američkim angažovanjem u Avganistanu. Čak i u Demokratskoj stranci predsednika Obame, čuju se upozorenja da Sjedinjene Države rizikuju da, kao u Vijetnamu, budu uvučene u „živi pesak“ i da bi Avganistan mogao da postane Obamin Vijetnam.

Entoni Kordsmen, visoki naučni saradnik Centra za strateške i međunarodne studije, kaže da je bio iznenađen koliko ga je nedavna poseta Avganistanu podsetila na Vijetnam:

„Uočiljivo je koliko je angažovanje u Avganistanu problem koji dobro poznajemo, ne samo zbog Iraka, nego i Vijetnama od pre mnogo godina... Borimo se u ratu pola stoleća posle rata koji smo izgubili iz sličnih razloga pedeset godina ranije.“

Tokom Vijetnamskog rata upućivanje dodatnih snaga na ratno poprište zvalo se „eskalacija“. Danas se to zove „povećanje broja vojnika“. Međutim, danas kao i tada, američke trupe se bore na grubom terenu loveći neuhvatljivog neprijatelja, koji se krije u narodu ili nalazi utočište sa druge strane granice. Civilne žrtve povećavaju nezadovljstvo. Vlada u Kabulu je žestoko korumpirana isto kao što je bila vlada u Sajgonu, glavnom gradu Južnog Vijetnama.

Penzionisani potpukovnik Leri Vilkerson obavljao je dužnost šefa osoblja bivšeg državnog sekretara Kolina Pauela u Bušovoj administraciji. On je takođe vijetnamski veteran. Vilkerson kaže da videosnimci koje dobija od prijatelja iz Avganistana neprijatno podsećaju na njegovo iskustvo u Vijetnamu pre mnogo godina:

„Gledam snimke i sebi kažem: to liči na moju bazu 'Palm of Reeds' u Vijetnamu. To je ista stvar kao 'Angel's Wing' u Kambodži – utočište za neprijatelja, ne možemo prelaziti tu liniju, ne možemo ući na taj teren na kojem se nalazi neprijatelj. Tu je i korumpirana vlada u Kabulu. Tu su razni načini na koji pokušavamo da pridobijemo narod za sebe, ali bez uspeha. To je pokušaj da bude bezbedno selo, iz kojeg se povlačimo, a ono više nije bezbedno, jer ga je Taliban preuzeo. Ima toliko puno zastrašujućih sličnosti.“

Najveća sličnost u očima analitičara jeste problem utočišta za neprijatelja. Kao što su pripadnici Vijetkonga i regularne snage Sevenog Vijetnama koristile Laos i Kambodžu kao utočišta, Taliban nalazi utočište u plemenskom području u susednom Pakistanu. Predsednik Ričard Nikson je izvršio invaziju na Kambodžu 1970. da bi udario na takva utočišta. Američka vojska danas koristi bespilotne letelice protiv talibanskih utočišta u Pakistanu.

Međutim, Čarls Kapčan iz Saveta za spoljnopolitičke odnose, upozorava da politički i bezbednosni razlozi sprečavaju ulazak američkih trupa na pakistansku teritoriju:

„Iako Sjedinjene Države bespilotnim letelicama vrše napade na pakistansku teritoriju, američka vojska nema odobrenje Pakistana da šalje snage na pakistansku teritoriju. Taliban u tom smislu ima osigurano utočište, jer može da prelazi granicu i nanese štetu posle čega se neopaženo vraća u Pakistan.“

Medjutim, postoje i velike razlike između dva konflikta. Avganistan je etnički raznolikiji, sa dubokim plemenskim vezama. Cilj u Avganistanu je uskraćivanje Talibanu i njihovom savezniku al-Kaidi da stvore bazu za napade na mete u Zapadnim zemljama. Cilj u Vijetnamu je bilo zaustavljanje pobune koju su podržavali komunisti

Broj američkih vojnika u Južnom Vijetnamu povećan je sa 184 hiljade krajem 1965., na 537 hiljada krajem 1968. Broj američkih vojnika u Avganistanu do kraja godine iznosiće 68 hiljada. Taj broj bi mogao da se poveća ukoliko general Stenli Mekristal bude zatražio dodatne snage uz odobrenje predsednika Obame.

Oružane snage Sjedinjenih Država su tokom Vijetnamskog rata bile sastavljene od običnih regruta, što je potpirivalo masovne antiratne proteste, dok se današnje američke oružane snage sastoje isključivo od dobrovoljaca, odnosno profesionalaca.

Erik Liver iz Instituta za političke studije, kaže da se dva konflikta razlikuju i po tome što bi najveće protivljenje ratu u Avganistanu moglo da predstavlja reakciju na finansijske troškove rata, a ne na ljudske žrtve:

„U Vijetnamu, visoka cena rata bila je izražena u broju ljudskih žrtava. Finansijski troškovi su bili sasvim odvojeno pitanje. Počinjemo da osećamo tu stranu, jer predsednik mora da traži dodatna sredstva za Avganistan. Verovatno će biti otpora sličnim onima za vreme Vijetnama.“

U Vijetnamu je poginulo više od 58 hiljada američkih vojnika, dok je u Avganistanu za sada taj broj manji od hiljadu.





XS
SM
MD
LG