Globalna ekonomska kriza nagnala je neke monetarne stručnjake na
zaključak da bi američki dolar mogao da izgubi status svetske rezervne
valute. Vašingtonski institut Ameriken enterprajz, organizovao je tim
povodom panel diskusiju o izgledima da euro preuzme ulogu dolara na
svetskom tržištu.
Dejvid Marš, predsednik Grupe London i Oksford
i autor knjige „Euro: politika nove globalne valute,“ kaže da je euro
od početka zamišljen kao valuta koja može da se meri sa dolarom.
„Jedan
od razloga za pojavu eura bila je želja da Europa uspešno konkuriše
Americi i uživa sve prednosti koje dolar ima na svetskom tržištu.
Američki dolar služi, na primer, kao jedinica za obračunavanje
vrednosti barela nafte, unce zlata i slično. Rezervna valuta takođe
omogućuje gotovo beskamatno zaduživanje u svetu. Zemlje sa dolarskim
rezervama moraju da plate transakciju kupovine američke valute, koju
zatim moraju da konvertuju u svoju valutu, što takođe iziskuje
transakcijske troškove. Sjednjene Države nemaju nikakve troškove i na
kredite koje uzimaju u svetu plaćaju niže kamate od svih ostalih
zemalja. Međutim, euro je dobrim delom ostvario te ciljeve,“ kaže
Dejvid Marš.
Euro je očigledno već preuzeo dobar deo uloge
dolara i znatno doprineo poboljšanju međunarodnog položaja Europske
Unije, ali nije izvesno da Europljani žele da dolar izgubi status
rezervne valute, kaže Marš.
„Sumnjam da Europljani zaista
žele da Centralna banka Kine odjednom odluči da veliku sumu svojih
rezervi, procenjenu na oko dve hiljade milijardi dolara, zameni eurima.
Takav korak izazvao bi ozbiljne strukturalne poremećaje u srcu
Eurozone. Uzdrmane privrede, kao što je španska, teško da bi želele
jačanje eura, jer bi to značilo dalje smanjenje konkurentnosti Španije
i još teže izglede za privredni oporavak u trenutku kada stopa
nezaposlenosti u njoj premašuje osam odsto,“ kaže Marš.
Stjuart
Mekintoš, šef istraživačkog centra Grupa 30, tvrdi da će bar u dogledno
vreme odnos dolara i eura ostati isti. On tvrdi da ni Evropa niti
Amerika neće skoro izaći iz sadašnjih ekonomskih teškoća.
„Ako
uporedite fiskalni stimulans Nemačke, treće najveće privrede u svetu, i
Amerike, vidite da su relativno istog opsega. Međutim, u Nemačkoj
izostaje masovna pomoć finansijskom sektoru koju je Obamina
administracija pružila američkim bankama. Dakle, nije jasno da li su
sve evropske banke solventne ili nekima od njih preti kolaps. Rizik u
Sjedinjenim Državama predstavlja masovni budžetski deficit, koji nosi
rizik dužeg perioda niske stope rasta i visoke inflacije,“ kaže
Mekintoš.
Sličnu ocenu izneo je i Luk Everert, pomoćnik direktora za Evropu, u Međunarodnom monetarnom fondu.
„U
narednih pet godina verovatno neće doći do neke značajnije promene
pozicije eura i dolara. Zna se da ekonomija Eurozone ima manju stopu
rasta od američke privrede. No, evropska privreda ima potencijal za
bolji rast. Konačan ishod zavisiće od efikasnosti preduzetih
finansijskih i budžetskih mera, ali i od opšte prognoze o stabilnosti
dolara i eura,“ smatra Luk Everert.
Osvrt na šire posledice
globalne ekonomske krize u Americi i Evropi ponudio je Džefri Anderson,
profesor ekonomije na Univerzitetu Džordžtaun.
„Iznenađujuće i
donekle umirujuće je to da kriza nije podstakla širu političku i
socijalnu nestabilnost ni u Evropi niti u Americi. Najnovije ankete
pokazuju da je najveća briga i Evropljana i Amerikanaca nezaposlenost.
Zanimljiv je takođe podatak da kriza kapitalizma nije osnažila uticaj
evropskih levičarskih stranaka. Građani Evrope ne odustaju od
kapitalizma, ali žele da ga više usklade sa socijalnim prioritetima
evropskog društva,“ kaže Džefri Anderson.
Anderson dodaje, da zapravo malo ko u Evropi ili Americi brine o sudbini dolara ili eura.