Da li bi administracija Baraka Obame pored pregovora sa Iranom o
nuklearnom programu te zemlje, a možda i u tom cilju, želela da vidi i
promenu režima u toj zemlji. Odgovor na to pitanje za Glas Amerike
pokušava da da domaćin televizijskog programa “Hronika Bele kuće”,
Luelin King.
King: “Cilj Obamine administracije su obe te
stvari: po svojoj prirodi Amerikanci ne vole režime koji nisu
demokratski, već totalitarni, odnosno teokratski, i protiv žena. Što se
tiče nuklearnih aspiracija, Vašington je veoma zabrinut povodom toga,
na šta utiče i dugogodišnja povezanost i savezništvo sa Izraelom.
Iranci smatraju da žive u opasnom susedstvu, misleći pri tom
prvenstveno na Izrael, i stoga će se to pitanje veoma teško rešiti. Čak
i ako bi Obama i Zapad uspeli da na neki način podstaknu
kontrarevoluciju u toj zemlji, i na vlast došao daleko demokratskiji i
slobodniji režim, zaista sumnjam da bi i taj režim odustao od izgradnje
nuklernog programa. Ako imate nuklearni program, imate i uvažavanje i
uticaj ne samo u regiji, već i dalje na medjunarodnom planu. SAD će
morati da učine dve stvari: Prvo, moraće da, sa jedne strane, podstaknu
demokratska strujanja u toj zemlji, radi samih Iranaca, a sa druge
strane, da zauzmu veoma oštar stav u pogledu nuklearnog programa te
zemlje. Iznad svega, prilikom rešavanja pitanja iranskih nuklearnih
ambicija moraće se unapred doneti neke odluke - da se ta zemlja ne
bombarduje, da se s njom pregovara i da se ponadje način da se utiče na
njen režim preko energetskog sektora, njegovu proizvodnju, distribuciju
i korišćenje, što bi moglo da utiče na pomirljiviji način razmišljanja
Teherana”.
Glas Amerike: Posle nemira zbog predsedničkih
izbora u Iranu, kakve su mogućnosti kakvog-takvog unapredjenja odnosa
SAD i Irana i kako bi se to moglo postići?
King: “Taj put nije
jasan. Ono o čemu se govori i što će uticati na Iran i njegove buduće
odnose sa inostranstvom, a i na unutrašnju situciju, je cena nafte.
Režim neće imati jaku podršku ako cene nafte budu niske, a to se
odrazi na životni standard gradjana, i, suprotno, ako cene nafte budu
visoke, to će mu pomoći. Iran nije zemlja trećeg sveta, to je narod sa
velikom istorijskom tradicijom, sa brojnom i relativno obrazovanom
populacijom. Dakle, cena nafte će biti važnija za stabilnost iranskog
režima nego bilo šta što bi Bela kuća mogla da kaže ili učini u ovom
momentu”.
Glas Amerike: Kakav bi mogao da bude dalji razvoj unutrašnje situacije u Iranu i njegovi odnosi sa medjunarodnom zajednicom?
King:
“To je složeno pitanje. Mnogo toga će zavisiti od infiltracije ideja iz
inostanstva. Veliki broj Iranaca živi u Evropi, pa i ovde u SAD. Oni i
njihove ideje putuju i prelaze iransku granicu i oni su pravi svedoci
onoga šta se tamo dogadja i šta bi i na koji način trebalo menjati. Oni
ne prihvataju teokratski režim i verska ograničenja. Ti ljudi takodje
komuniciraju preko intereneta. Svet se menja, svako može da razmeni
mišljenje sa svakim uz minimalne napore ili rizik. Ipak, niko ne zna
šta će se dogoditi u Iranu: ako ta zemlja bude prosperitetna, ništa
neće uticati na nju, a s druge strane, ako cene nafte padnu, odbojnost
i revolt prema vladajućoj nomenklaturi će postati daleko jači, a time i
mogućnost neke kontrarevolucionarne reakcije. U svakom slučaju, Iran je
problem za Obaminu adminstraciju pošto, sa jedne strane imate Izrael,
koji preti raznim akcijama, a sa druge Iran i muslimanski svet. Pored
toga, opoziciija u Iranu nema nekog velikog lidera ili političkog
filozofa sa novim idejama. A nezadovoljstvo nije ideja, to je stanje i
to čini situaciju neizvesnom”.