Linkovi

Eksperti: Rat na Kosovu promenio koncept Alijanse


Kako je NATO intervencija na Kosovu oblikovala kasniju strategiju Alijanse i koje su pouke izvučene deset godina posle rata – bile su teme panel rasprave koja je juče održana na Eliot koleždu za medjunarodne odnose Univerziteta Džordž Vašington. U akademskoj raspravi zatvorenoj za medije učestvovala su trojica stručnjaka za Evropu i Evroaziju, koja su se zatim, u razgovoru za naš program, osvrnula na osnovne ideje koje su izneli na panelu.

Profesor političkih nauka Džejms Goldgajer ističe da je rat na Kosovu promenio čitav strateški koncept NATO-a u eri posle hladnog rata, a da je nasleđe tog rata postalo posebno važno u periodu posle napada na Ameriku 11. Septembra 2001.

Najvažniji aspekt kosovskog rata što se tiče NATO-a je da je to bila tačka kada je savez počeo da suštinski razmatra potrebu da ode van teritorije svojih članica, i obavlja misije koje nisu vezane za teritorijalnu odbranu, kako je doživljavao svoju ulogu u prvih 50 godina. Bio je to prvi rat NATO-a u vreme kada niko nije slutio da će savez dve godine kasnije biti umešan u rat u Avganistanu.“

Rat na Kosovu takodje je promenio način razmišljanja liberalnih političara, koji su ranije bili protivnici upotrebe vojne sile, dodaje Goldgajer.

Važno je shvatiti da postoje ljudi koji su snažno podržavali bombardovanje Srbije da bi se zaštitilo stanovništvo Kosova, a koji su deo grupe koja se tradicionalno protivila upotrebi američke, odnosno zapadne vojne sile. Ljudi kao što je Bil Klinton, Toni Bler, Havijer Solana i Joška Fišer u mladosti su bili protivnici vijetnamskog rata da bi 1999. postali veliki zagovornici upotrebe NATO vojne sile. Oni su postali poznati kao „liberalni jastrebovi“ – demokrate, socijal-demokrate koje podržavaju upotrebu vojne sile u svrhu humanitarne intervencije.“

Viši saradnik Nemačkog Maršalovog fonda, diplomata Daglas Dejvidson, nekadašnji šef misije OEBS-a u Bosni i Hercegovini, ukazao je na probleme u izgradnji nacije sa kojima su se medjunarodni protagonisti suočili posle bombardovanja.

Glavna pouka je da izgradnja nacije nije jednostavna kako bismo voleli da verujemo. U mestima gde postoji ozbiljan konflikt medju etničkim grupama, stvari koje zahtevaju pomirenje i kompromis postaju veoma teške i mislim da postoji limit koliko međunarodna zajednica može da, za kratko vreme, ubrza takve procese. Drugo, suština izgradnje nacije je da se učvrsti demokratija, što nije stvar samo uvodjenja demokratskog glasanja, potrebno je adekvatno sudstvo i institucije, potrebno je vreme i promena mentaliteta, a ne samo zakona. Pri tome, međunarodna zajednica nije savršena, ima svoje probleme, postoje različiti pristupi i nesuglasice medju njenim članovima što otežava život ljudima koji su predmet intervencije.

Regionalnu perspektivu deset godina posle NATO bombardovanja Srbije predstavio je analitičar Martin Šlecinger, koji smatra da je intervencija zaustavila etnički sukob ali je, dugoročno, destabilizovala region.

Ako pogledate region posle bombardovanja, šta vidite – sve je još nestabilno. Broj mirovnih snaga je smanjen ali će po meni biti potrebno njih više, ako i kada Kosovo počne da se ponaša kao nezavisna država, što sada nije slučaj jer ono potpuno zavisi od medjunarodne zajednice, a stranih investicija nema. Da bi se održala stabilnost biće potrebni EULEX, UN, KFOR i neka zamena za KFOR, i po meni će biti potrebne dodatne trupe u Bosni i Hercegovini.“

Učesnici su takodje naveli da su, posle rata na Kosovu, SAD bile sklonije da samostalno kreću u vojne akcije nego da svoju strategiju uskladjuju i dogovaraju sa drugim članicama alijanse. Ipak, kako zaključuje Martin Šlecinger, novi smer američke spoljne politike pokazuje suprotan trend, i povratak multilateralizmu.

XS
SM
MD
LG