Kada se pacijentu utvrdi dijagnoza otkazivanja rada srca to može da
bude veoma uznemirujuća vest. Međutim, ne mora da bude toliko sumorna
koliko zvuči. Godinama, lekari su upozoravali da ljude kojima otkazuje
srce da se ne bave fizičkom aktivnošću, koja bi mogla da izazove napor
za srce. Sada međutim, jednom velikom studijom je utvrđeno da je
vežbanje uz nadzor lekara u stvari dobro za pacijente kojima otkazuje
srce i da može da im produži život.
Kada je Lizej Kolman
ustanovno otkazivanje rada srca, lekari su joj savetovali da se opusti.
„Bojala sam se da bilo šta uradim“, priča pacijentkinja. Lizej je
polako počela da gradi svoju izdržljivost hodajući.
„U
početku, ljudi oko mene hodali su veoma brzo, ali me to nije zanimalo.
Nisam razmišljala o njima i išla sam svojim tempom. Tako gradite
izdržljivost i držite se toga“
Kolman je tek jedna od pet
miliona ljudi u Sjedinjenim Državama i 15 miliona širom sveta koji
imaju dijagnozu otkazivanja rada srca. Broj slučajeva je sve veći, što
je navelo američki Institut za srce, pluća i krv da otkazivanje srca
nazove „novom epidemijom“.
Ketrin Flin, iz Kliničkog istraživačkog instituta na Univerzitetu Djuk u Duramu u Severnoj Karolini kaže:
„Otkazivanje rada srca je stanje u kojem srce nije u stanju da upumpava dovoljno krvi za potrebe organizma“.
Lizej
Kolman uzima lekove kako bi kontrolisala neke od simptoma otkazivanja
rada srca: iscrpljenost, teškoće pri disanju, oticanje nogu. Ona je
takodje učestvovala u studiji koja je pručavala uticaj vežbanja na
2.300 pacijenata sa umerenim do ozbiljnim otkazivanjem srca. Klinički
istraživački centar Univerziteta Djuk učestvovao je u studiji, a
pacijenti su podeljeni u dve grupe. Prvu, u kojoj su učesnici vežbali
pod nadzorom i drugu, od koje nije traženo da vežba. Obe grupe praćene
su u narednih 30 meseci. Doktor Kristofer O'Konor i Ketrin Flin
predvodili su istraživanje.
„Pre svega, pokazali smo da je za
pacijente u poodmakloj fazi otkazivanja rada srca bezbedno da vežbaju.
Pored toga, dobili smo skroman napredak u kliničkom lečenju, smanjenje
boravak u bolnici ili smrtnih slučajeva“, navodi doktor O Konor.
„Pacijenti
u grupi koja je vežbala prijavili su poboljšanja u kvalitetu života,
mnogo više nego u grupi pacijenata sa uobičajenom negom. Razlike između
dve grupe bile su skromne, ali su statistički bile značajne, a
poboljšanja su se pojavila rano i održavala su se tokom vremena“, kaže
doktorka Flin.
Istraživači su naglasili da je samo polovina onih
koji su bili u grupi koja je vežbala, održala isti nivo fizičke
aktivnosti i po završetku studije. Lizej Kolman kaže da joj se dopada
kako se oseća posle vežbanja.
„Dok vežbate, pomažete svom srcu
da upumpava krv kroz telo. Pomažete svojim organima i sebi da se
osećate dobro. A, kada se osećate dobro, možete da uradite više. Na taj
način je vežbanje potpuno promenilo moj život“.
Studija je objavljena u časopisu Američkog medicinskog udruženja.