O spoljnopolitičkim prioritetima Obamine administracije i odnosima sa
Evropskom unijom, Rusijom i Srbijom, za “Glas Amerike” govori direktor
Programa za spoljnopolitičke studije u Institutu KEJTO, Kristofer
Prebl.
Prebl: “Spoljnopolitički prioriteti novoizabranog
predsednika Baraka Obame su nasledjeni od Bušove administracije i
obuhvatiće i rat u Iraku, gde upravo treba da se postigne sporazum o
statusu američkih snaga u toj zemlji, kojim se predviđa njihovo
povlačenje do kraja 2011. Sledeći prioritet je Avganistan; nova
administracija će nastojati da prebaci neke američke trupe iz Iraka u
Avganistan, radi daljeg angažmana u toj zemlji i u Pakistanu. Sledi
Iran i njegov nuklearni program. Obama će, međutim, tražiti diplomatska
rešenja za sva ta pitanja, prvo u Iraku, zatim u Avganistanu, gde je u
toku politički proces za iznalaženje kompromisnog rešenja, a u pogledu
Irana, Obama je izrazio spremnost da se sastane sa visokim iranskim
funkcionerima i angažuje evropske saveznike u tom procesu”.
Glas Amerike: Kakav očekujete dalji razvoj odnosa Obamine administracije i Evropske unije i Rusije?
Prebl:
“Različiti, a često i oprečni stavovi evropskih zemalja će imati veliki
uticaj na buduće odnose Vašingtona i Brisela. Posle inicijalnih 100
dana Obamine administracije i medenog meseca, kako se to ovde kaže,
moraće da se prevaziđu postojeći nesporazumi između Sjedinjenih Država
i nekih evropskih zemalja – među kojima su Nemačka i Francuska - u
pogledu, recimo, Avganistana, gde zapadno vojno angažovanje nema veliku
podršku, tako da je neznatan i vojni doprinos tih zemalja misiji u
Avganistanu. U pogledu Rusije, imate oštro podeljene stavove prema
ulasku Ukrajine i Gruzije u NATO. Ti problemi će ostati, kao i pitanje
Kosova, i Obama će morati da im pristupi na drugačiji i originalniji
način”.
Glas Amerike: Koliko će biti važan Balkanski region za
novu administraciju i šta bi izbor, na primer, Hilari Klinton, Džona
Kerija ili Bila Ričardsona za državnog sekretara, značio za Srbiju?
Prebl:
“Mnogo znači ko će biti novi državni sekretar. Kao što znate, Hilari
Klinton je bila veliki pristalica vojne akcije protiv Srbije 1999.
godine i smatra se da bi zadržala oštar stav prema Beogradu. Džon Keri
je takođe podržavo tu vojnu misiju, mada sa manje oduševljenja i stoga
bi bio skloniji većem kompromisu sa Srbijom. Bil Ričardson je nešto
sasvim drugo. On je gradio karijeru diplomatskim aktivnostima –
pregovorima sa libijskim liderom Moamerom Gadafijem, liderom Severne
Koreje Kimom i drugima. Ričardson je čovek koji je skloniji dijalogu i
uzdržaniji prema upotrebi vojne sile. Ipak, mislim da pitanje Balkana
neće biti visoko na listi prioriteta, mada će Kosovo i dalje ostati
predmet interesovanja nove admnistracije, ali se očekuje da kormilo u
vezi sa tim preuzme Evropska unija”.