Linkovi

Miloje Milinković oslikao najstariju srpsku crkvu u SAD


Nedavno se navršilo 12 godina od kada je Miloje Milinković, ikonopisac iz Beograda, naslikao prvu fresku u hramu Svetog Save u Džeksonu, u Kaliforniji. Najstarija srpska pravoslavna crkva u Americi u sebe je ugradila Milinkovićeve ikone, koje je on islikao sa posebnom pažnjom i ljubavlju. Unutrašnjost crkve Svetog Save sada odiše rukom i stilom umetnika koji je nedavno posetio redakciju Glasa Amerike.

Milinković: “Zapadnoamerički vladika Jovan je 1995. godine blagoslovio početak živopisanja crkve Svetog Save. To je bio za mene radostan trenutak, jer je meni pripala ta čast da živopišem našu najstariju crkvu na ovom kontinentu”.

Glas Amerike: Šta je posebno specifično i važno u vezi sa crkvom Svetog Save u Džeksonu?

Milinković: “Najznačajnije je to da je crkva podignuta još 1894. godine i da je to naša najstarija crkva na američkom kontinentu, koju su podigli naši prvi doseljenici pod duhovnim vođstvom arhimandrita Sebastijana Dabovića. Ti doseljenici su bili siromašni rudari, koji su kopali u rudnicima zlata, ali su, kako se to kod nas kaže, odvajali od svojih usta, da bi sagradili tu crkvu. Ti rudari su na taj način vaspitavali svoju decu i kroz to i svoje potomke, koji danas vode računa o crkvi, tako da se možemo ponositi i crkvom i generacijama koje su odrasle i vaspitane kod te crkve”.

Glas Amerike: S obzirom da je vaš dugogodišnji rad na oslikavanju ove crkve priveden kraju, šta bi ste mogli da nam kažete o svojim osećanjima i utiscima koje ste poneli sa sobom?

Milinković: “Imam osećaj i radosti i tuge. Posle ovih 12 godina imao sam veliko zadovoljstvo da često srećem te naše ljude u Džeksonu u toj divnoj crkvi i ja sam se sa njima toliko zbližio da sam postao kao član njihove familije, a zaista sam i redovni član njihove parohije, iz tog poštovanja i ljubavi prema njima. To je bila velika radost, ali i tuga, što je nažalost, rad sada završen i ja odlazim, i kako život ide dalje, verovatno ih više neću baš često viđati”.

Glas Amerike: Šta bi ste mogli da nam kažete o vašem ikonografskom stilu?

Milinković: “Stil kojim ja radim je u osnovu vizantijski, ili srpsko-vizantijski, kako neki kažu. Imam svoj rukopis, koji je prepoznatljiv, i kako istoričari umetnosti vide, čak sa nekim pozitivnim novinama i trudim se da bude originalan, ali pre svega ikonpoisački, da ikone koje radim u tom stilu vrše svoju službu, znači pre svega da približe vernike Bogu, a kao umetničko delo da budu na drugom mestu, mada, mnogi smatraju da ispunajvam i ovo drugo”.

Glas Amerike: Koja je najvažnija kompozicija u spletu ikona koje ste oslikali u toj crkvi?

Milinković: “Najavažniji je lik gospoda Isusa Hrista, kao i u svakoj crkvi, a to je u ovoj crkvi Pantokrator koji dominira na središnjem delu svoda. Svi praznici Gospodnji su izuzetno važni, a to što bi bilo posebno u ovoj crkvi je nekoliko kompozicija koje su originalne i rađene su samo za ovu crkvu. One se nalaze na zapadnom delu crkve, a to je ujedinjenje Srba pod patrijarhom Pavlom, donošenje moštiju arhimandrita Sebastijana Dabovića, našeg prvog sveštenika u Americi, koji je rođen u San Francisku 1863, a upokojio se u manasitru Žiči 1940. Na toj kompoziciji je prikazano donošenje njegovih moštiju u Džekson. Mnogi veruju, da će on, ako Bog da, biti i kanonizovan za svetitelja. To je jedna originalna kompozicija vrlo važna za naše ljude na ovim prostorima, a pored te kompozicije nalazi se ktitorska kompozicija, na kojoj je prikazan takođe arhimandrit Sebastijan sa sveslužiteljima crkve Svetog Save, gde oni prinose crkvu Svetog Save gospodu Isusu Hristu, a takođe je prisutan i patron crkve Sveti Sava, kao i još neki značajni likovi iz te istorije”.

Glas Amerike:
Kako lokalni parohijani reaguju na unutrašnjost crkve sada kada je ona oslikana?

Milinković: “Oni su oduševljeni i njima je sada žao što ja idem. Vole što je završena, ali žale što ja idem, zato što su me zaista prihvatili kao svoga. Naravno da im je drago da vide reakciju domaćeg stanovništva, Amerikanaca, koji dolaze u crkvu, pa čak dolaze svakodnevno ljudi sa strane, ljudi iz Floride, iz Sijetla i raznih američkih država, koji su na proputovanju, obilazeći te krajeve gde se kopalo zlato, a to su vrlo interesantni krajevi. Dolazeći u Džekson, prvo što primete je naša crkva, i ja volim da ih pitam kako su došli do crkve, i ispostavi se uvek da, videviši našu crkvu koja dominira gradom, došli su baš zato što su je videli i što je impozantna. Niko se ne razočara, već se oduševe kada uđu unutra i vide freske. Zaista ta crkva Svetog Save znači mnogo i ljudima drugih nacija, pa su grad Džekson i Amerikanci uzeli kao simbol i pečat tu našu crkvu na svoju zastavu”.

XS
SM
MD
LG