Nedavno se navršilo 12 godina od kada je Miloje Milinković, ikonopisac
iz Beograda, naslikao prvu fresku u hramu Svetog Save u Džeksonu, u
Kaliforniji. Najstarija srpska pravoslavna crkva u Americi u sebe je
ugradila Milinkovićeve ikone, koje je on islikao sa posebnom pažnjom i
ljubavlju. Unutrašnjost crkve Svetog Save sada odiše rukom i stilom
umetnika koji je nedavno posetio redakciju Glasa Amerike.
Milinković:
“Zapadnoamerički vladika Jovan je 1995. godine blagoslovio početak
živopisanja crkve Svetog Save. To je bio za mene radostan trenutak, jer
je meni pripala ta čast da živopišem našu najstariju crkvu na ovom
kontinentu”.
Glas Amerike: Šta je posebno specifično i važno u vezi sa crkvom Svetog Save u Džeksonu?
Milinković:
“Najznačajnije je to da je crkva podignuta još 1894. godine i da je to
naša najstarija crkva na američkom kontinentu, koju su podigli naši
prvi doseljenici pod duhovnim vođstvom arhimandrita Sebastijana
Dabovića. Ti doseljenici su bili siromašni rudari, koji su kopali u
rudnicima zlata, ali su, kako se to kod nas kaže, odvajali od svojih
usta, da bi sagradili tu crkvu. Ti rudari su na taj način vaspitavali
svoju decu i kroz to i svoje potomke, koji danas vode računa o crkvi,
tako da se možemo ponositi i crkvom i generacijama koje su odrasle i
vaspitane kod te crkve”.
Glas Amerike: S obzirom da je vaš
dugogodišnji rad na oslikavanju ove crkve priveden kraju, šta bi ste
mogli da nam kažete o svojim osećanjima i utiscima koje ste poneli sa
sobom?
Milinković: “Imam osećaj i radosti i tuge. Posle ovih 12
godina imao sam veliko zadovoljstvo da često srećem te naše ljude u
Džeksonu u toj divnoj crkvi i ja sam se sa njima toliko zbližio da sam
postao kao član njihove familije, a zaista sam i redovni član njihove
parohije, iz tog poštovanja i ljubavi prema njima. To je bila velika
radost, ali i tuga, što je nažalost, rad sada završen i ja odlazim, i
kako život ide dalje, verovatno ih više neću baš često viđati”.
Glas Amerike: Šta bi ste mogli da nam kažete o vašem ikonografskom stilu?
Milinković:
“Stil kojim ja radim je u osnovu vizantijski, ili srpsko-vizantijski,
kako neki kažu. Imam svoj rukopis, koji je prepoznatljiv, i kako
istoričari umetnosti vide, čak sa nekim pozitivnim novinama i trudim se
da bude originalan, ali pre svega ikonpoisački, da ikone koje radim u
tom stilu vrše svoju službu, znači pre svega da približe vernike Bogu,
a kao umetničko delo da budu na drugom mestu, mada, mnogi smatraju da
ispunajvam i ovo drugo”.
Glas Amerike: Koja je najvažnija kompozicija u spletu ikona koje ste oslikali u toj crkvi?
Milinković:
“Najavažniji je lik gospoda Isusa Hrista, kao i u svakoj crkvi, a to je
u ovoj crkvi Pantokrator koji dominira na središnjem delu svoda. Svi
praznici Gospodnji su izuzetno važni, a to što bi bilo posebno u ovoj
crkvi je nekoliko kompozicija koje su originalne i rađene su samo za
ovu crkvu. One se nalaze na zapadnom delu crkve, a to je ujedinjenje
Srba pod patrijarhom Pavlom, donošenje moštiju arhimandrita Sebastijana
Dabovića, našeg prvog sveštenika u Americi, koji je rođen u San
Francisku 1863, a upokojio se u manasitru Žiči 1940. Na toj kompoziciji
je prikazano donošenje njegovih moštiju u Džekson. Mnogi veruju, da će
on, ako Bog da, biti i kanonizovan za svetitelja. To je jedna
originalna kompozicija vrlo važna za naše ljude na ovim prostorima, a
pored te kompozicije nalazi se ktitorska kompozicija, na kojoj je
prikazan takođe arhimandrit Sebastijan sa sveslužiteljima crkve Svetog
Save, gde oni prinose crkvu Svetog Save gospodu Isusu Hristu, a takođe
je prisutan i patron crkve Sveti Sava, kao i još neki značajni likovi
iz te istorije”.
Glas Amerike: Kako lokalni parohijani reaguju na unutrašnjost crkve sada kada je ona oslikana?
Milinković:
“Oni su oduševljeni i njima je sada žao što ja idem. Vole što je
završena, ali žale što ja idem, zato što su me zaista prihvatili kao
svoga. Naravno da im je drago da vide reakciju domaćeg stanovništva,
Amerikanaca, koji dolaze u crkvu, pa čak dolaze svakodnevno ljudi sa
strane, ljudi iz Floride, iz Sijetla i raznih američkih država, koji
su na proputovanju, obilazeći te krajeve gde se kopalo zlato, a to su
vrlo interesantni krajevi. Dolazeći u Džekson, prvo što primete je naša
crkva, i ja volim da ih pitam kako su došli do crkve, i ispostavi se
uvek da, videviši našu crkvu koja dominira gradom, došli su baš zato
što su je videli i što je impozantna. Niko se ne razočara, već se
oduševe kada uđu unutra i vide freske. Zaista ta crkva Svetog Save
znači mnogo i ljudima drugih nacija, pa su grad Džekson i Amerikanci
uzeli kao simbol i pečat tu našu crkvu na svoju zastavu”.