Linkovi

Dušan Vujović: Udaramo u limit neoliberalnog koncepta države


Ekonomista u Svetskoj banci i autor teksta “Globalna finansijska kriza: poruke i pouke za kasne tranzicione privrede”, Dušan Vujović, osvrunuo se u razgovoru za “Glas Amerike” na tekuću američku finansijsku krizu, interventni paket za sprečavanje daljeg širenja te krize, uvođenje efikasnijeg sistema regulativa i uspostavljanje poverenja u ključne finansijske institucije.

Vujović: Ako pogledamo dugoročno, vidimo da se otprilike svakih 25-30 godine menja suštinski pozicija i uloga države. Posle drugog svetskog rata, nekih 20-30 godina dominiralo je takozvano kenzijansko shvatanje države, koja se aktivno mešala u čitav niz stvari i delovala protiv ciklusa, protiv recesije, itd … Početkom 80-ih, dolaskom konzervativaca na vlast, pre svega Regana u Americi, a Margaret Tačer u Engleskoj, ta se situacija promenila. Neoliberalni koncept je tražio što manju administraciju, koja se što manje meša u ekonomiju, a svoje resursne snage usmerava na geostrateške i druge vojne ciljeve. Sada, posle 25 godina udaramo u limite tog neoliberlanog koncepta države, znači ona je ostavila jako mnogo prostora da se nekontrolisanjem i nedovoljnim regulisanjem ekonomije pojavljuju duboke recesije i evo sada vidimo naznake prave i moguće duboke ekonomske krize.

Glas Amerike: Kako su se pojavili nedostaci u sistemu supervizije i kontrole finansijskog sistema?

Vujović: Suštinski izvor ove krize je u tome što su krupni i novi igrači na finansijskom tržištu, znači investicione banke, posrednici, dileri, itd … ustvari bili van tradicionaloog sistema komercijalnih banaka, koje je kontrolisala centralna banka. Znači, klasični model podrazumeva da centralna finansijska institucija kontroliše sve komercijalne banke. Ove komericijalne banke i drugi investitori su napravili takozvane investicione banke, koje nisu bile predmet te kontrole i one su koristeći savremene instrumente i veoma brze transakcije enormno razvijala svoje prisustvo na tržištu i ono je kod komercijalnih banaka bilo evidentirano u takozvanoj vanbilanskoj poziciji, znači van onoga što se kontroliše, i to je bila osnova da se pojavi ovakva kriza, pošto niko nije znao šta se tu dešava.

Glas Amerike: Razjasnite nam rizik složenih instrumenata, koji počiva na poverenju?

Vujović: U razvijanju ovakvih, novih finansijskih institucija, jedan od glavnih instrumenta kojima su se one koristile su postali takozvani finansijski derivati, znači to su izvedeni finansijski instrumenti kojima se refinansira postojeći originalni izvor sredstava, a time se ubrzava promet, povećava monetarizacija, ubrzava protok finansijskih sredstava i podižu se rizici. Finansijske organizacije praktično zarađuju na transakcionim dohocima, znači na nekim, kako oni kažu, “fees and charges”, a ne nužno na konačnom profitu. Znači njihova motivacija se menja. S druge strane ovi instrumenti su toliko složeni da niko više nezna tačno šta u njih ulazi. I pretpostavka da ti instrumenti budu pouzdani jeste da se u svakom koraku striktno kontroliše i kvalitet onoga što ulazi u te instrumente i bonitet svih igrača u toj igri.

U zaključku mogu da kažem da su razmere ove krize danas tolike, da posledice oseća ne samo privreda SAD, nego celo globalno finansijsko tržište. MMF se pojavio sa idejom da kriza ove dubine zahteva sistemske promene, što praktično znači preispitivanje sistema i domaće i međunarodne finansijske kontrole. Za nas to znači da budemo jako pažljivi u tome kojom brzinom i kojim instrumentima razvijamo naše mlado finansijsko tržište i s druge strane da se ne polakomimo da se država upliće u ekonomske odnose mimo onoga što je opravdano. Ova poruka da se država vraća velikim intervencijama stotinama milijardi doalra ne treba da bude shvaćena kao poziv državi da neograničeno interveniše u svima oblastima ekonomskog života.

XS
SM
MD
LG