Linkovi

Ljudi tragaju za jeftinijim načinima da se prevezu sa jednog mesta na drugo


Kako cene goriva rastu, putne navike se menjaju. U razvijenom svetu, to znači manje automobila i više javnog prevoza ili napuštanje motornih vozila zbog bicikla. Medjutim, visoke cene goriva teže pogadjaju u zemljama u razvoju, gde novca nema dovoljno.

Džozef Muendo Misioka živi u siromašnom delu Najrobija. On pešači tri sata od kuće do posla svakoga dana. On ne može više da priušti javni prevoz.

«Život je postao veoma težak. Cene goriva su sve veće i zato sam shvatio da je bolje za mene da idem peške, tako da mogu da sačuvam deo novca za dnevne potrebe».

U većem delu sveta, munjevito povećanje cene goriva navelo je na potragu za rešenjem. U Indoneziji i drugde, jedan od odgovora je masovni transport. Stanovnica Džakarte Riza Rijana ne koristi svoj automobil sve češće, kako je gorivo sve skuplje.

«Od kako je cena goriva sve viša, češće se vozim autobusom».

Medjutim, uprkos najboljim namerama vlade, mnogi ljudi, kao što je Ahmed Suijono iz Džakarte, opiru se masovnom prevozu.

«Mogao bih da koristim javni prevoz ali je automobil mnogo udobniji».

Tajland je potrošio ogromnu količinu novca za izgradnju Skajtrejna, sistema podzemne železnice i mrežu autobuskog prevoza kako bi olakšao stalnu saobraćajnu gužvu u Bankoku. Još više javnog prevoza je potrebno. Mnogi ga koriste ali i dalje, mnogi ostaju u svojim automobilima. Sju Bijatorm provodi prosečno 2 sata dnevno, vozeći 20 kilometara izmedju svoje kuće i posla u američkoj ambasadi. Ona uživa u bezbednosti i udobnosti svog automobila. I ne vidi rešenje za saobraćajnu gužvu u Bankoku u bliskoj budućnosti.

«Tu je teoretski, ali to zahteva žrtvovanje svih».

U Sjedinjenim Državama, sve je teže naći mesto u autobusu ili vozu ovih dana. Jedan dolar za litar benzina je razlog za to.

«Jednostavno rečeno, visoka cena benzina koju ja jednostavno ne mogu više da priuštim».

Drugi po veličini grad u Sjedinjenim Državama, Los Andjeles, poznat je po svojoj filmskoj industriji i jednoj od najgorih američkih saobraćajnih gužvi. Sudeći prema podacima na sajtu Forbsa, prosečni stanovnik Los Andjelesa provede tri dana svake godine zaglavljen u saobraćaju. Uprkos nedavnim poboljšanjima, javni prevoz u Los Andjelesu nije dovoljno razvijen za tako razudjen grad, a njegovi stanovnici nerado se odriču svojih automobila. Ali ne i Ramona Marks. Ona je jedna od malog ali sve većeg broja ljudi koji idu na posao biciklom. Ona kaže da ne samo što štedi novac, već i leči frustraciju od vožnje po autoputevima u Los Andjelesu.

«Stižem na posao okrepljena i mislim, preživela sam to».

Za neke druge, promena nije pitanje izbora. U Keniji, Džozef Muendo Misioka želeo bi da se vozi autobusom od svoje kuće, u siromašnom Mukuriju, do svog posla. Ali povratna karta bi ga koštala 1 dolar i 20 centi, a on zaradjuje samo dolar ipo na dan. On kaže da hodanje tri sata dnevno škodi njegovom zdravlju. Za sada, on i dalje pešači u nadi da će jednoga dana biti u stanju da priušti nešto lakše i bolje.

XS
SM
MD
LG